Vladari Jadrana

28 velj., 2016 by A. Hader

Print this article Font size -16+

Nakon što se Rijeka, u Zagrebu zavukla u mišju rupu i  kompromitirala borbu za naslov očajnim izdanjem u drugom poluvremenu, na Rujevici su protiv starog rivala stvari opet sjele na svoje mjesto. Razlika u klasi između Dinama i Rijeke ipak nije kao ona  između Rijeka i Hajduka. Slavljem protiv prvog pratitelja na ljestvici Rijeka je zacementirala drugo mjesto, te joj sada ostaje da se posveti Kupu i iz prikrajka čeka eventualni kiks modrih. Iako se pet bodova razlike čine kao ogroman jaz između ova dva kluba, dovoljan je tek jedan remi Dinama, te pobjeda u međusobnom susretu da Rijeka preuzme prvo mjesto… no o tom potom.

U susretu između Rijeke i Hajduka ništa novog. Iako se u najavi susreta Burić hrabrio najavama o otvorenom Hajduku koji ne zna drukčije to je bila, kao i ljetos, zapravo samo mantra za navijače. Jer i tada se Hajduk s igračem više zatvorio i slavio bod kao pobjedu, a ne sumnjamo da bi i sada potpisao identičan scenarij. No kako se Rijeci obio u glavu defanzivan pristup u Zagrebu, tako  ni Hajduk s postavljenom taktikom nije mogao bolje proći. A gledajući tijek susreta, poglavito u prvom dijelu nemaju u Splitu razloga za nezadovoljstvo. Jer kako se odvijao susret od prvog sučevog zvižduka, stvari su morale biti riješene već do kraja prvog dijela. Rijeka je od početka susreta dala do znanja gostima  tko je gazda na Jadranu. Kalinić i okvir gola spašavali su goste u nekoliko navrata koji su kraj prvog dijela dočekali na konopcima. Nisu igrači Hajduka uspjeli odgovoriti na visoki presing bijelih koji im nisu dozvolili da pokušaju razviti igru. Često su upadali u zamku da nakon što spoje dva dodavanja jednostavno nemaju rješenje za treći pas. Vješto su to koristili Maleš i Močinić koji su lako osvajali lopte na sredini terena. Od prvog sučevog zvižduka vidjelo se da su i Gavranović, a naročito Bezjak iznimno raspoloženi za igru. I Balaj je obavio onaj svoj „nevidljivi“ dio posla, hrvajući se s Hajdukovim stoperima na leđima. Nerijetko je vrlo dobro odlagao loptu za igrače iz drugog plana, a prava je šteta da nije bolje namjestio nišanske sprave jer se je  mogao proslaviti.

I drugi dio je započeo u istom ritmu,a da se revija promašaja ne pretvori u agoniju pobrinuo se Miral Samardžić. I inače su domaći danas vrlo dobro djelovali u skoku i bili su vrlo opasni iz prekida. Da li je to zbog dobrih ubačaja Mateia ili su danas skakači bili odlučniji ostaje nevažno pred činjenicom da su končano bijeli iz prekida bili opasni, a naposljetku i gol je pao upravo iz prekida. Riječani tada skidaju nogu s papučice gasa, a to dovodi u probleme ponajprije središnji dvojac u veznoj liniji. Jer sve više moraju loviti igrače po terenu. Kako su u prvom poluvremenu dominirali i nametali ritam, u drugom su ,kako je okopnjela pomoć suigrača, sve više bili izloženi duelima na širokom prostoru na kojem su bili brojčano inferiorni. Jedan takav trenutak doveo je i do nesmotrene i nepotrebne reakcije Maleša na sredini terena koji je od dobivene utakmice umalo napravio veresiju. Posebno je poražavajući podatak da je Mate oba kartona zaradio na sredini terena u situaciji kada je protivnik bio relativno bezopasan. I Močinić je, kako je utakmica  ulazila u završnicu sve više plesao na ivici drugog žutog kartona. Nažalost i nakon brojnih kritika i upozorenja, Ivan i dalje ne prestaje povlačiti protivniče igrače i to je detalj na kojem će morati poraditi u budućnosti jer već je jedno ostavio sličnim reakcijama momčad na cjedilu, a nakon što smo ostali s igračem manje morao je reagirati drugačije. Nije više neiskusan da bi mu se preko nekih stvari olako prelazilo, a i traka na ruci bi morala dodati još dio odgovornosti i razuma u njegovu igru.

U trenutku kada je bijeli brod ostao bez glavnog pogona na sredini terena, odnosno kada je Maleš zaradio isključenje, odjednom je ponovno uskrsno Bezjak koji je neumornom trkom unosio nemir u posljednju liniju Hajduka ne dopuštajući im da mirno započnu s organizacijom napada, pa su se Hajdukovi pokušaji zapravo sveli na duge lopte i nabacivanja u pokušaju da se igra što prije preseli pred vrata Vargića. Srećom Mitrović, i još više,  Samardžić bili su koncentrirani te nisu dozvoli da te ničije lopte u bunar dovedu Vargića u neprilike. Tek jedna lopta im je prošla iza leđa no na nju je spremno reagirao vratar Rijeke.

Nepravedno bi bilo ne spomenuti i Rumunja koji je prvi puta započeo susret od prve minute. Matei je pokazao da ima kvalitete i da nije doveden uzalud. Sa zanimanjem ćemo pratiti kako će se razvijati u Rijeci jer jasno je da mu potencijala ne nedostaje.  Kek je pobjedom proslavio trogodišnjicu rada u Rijeci. A mi mu želimo da mirovinu dočeka  za bijelim kormilom, jer unatoč nekim propustima (vrlo rijetkim) ne postoji bolji kapetan za ovaj bijeli brod. Vargić je po 14 put ovog prvenstva kraj susreta dočekao netaknute mreže čime je izjednačen rekord Mladena Žganjera iz sezone 1993/94. koji je isto toliko puta ostao nesavladan ali mu je za to trebalo 33 susreta. Vrlo je vjerojatno da će i ovaj rekord biti oboren do kraja sezone, te da će Vargić osim što je rekorder po broju minuta bez primljenog gola biti i vratar s najviše utakmica bez primljenog gola u utakmici.

Za kraj valja spomenuti tribine. Nakon što je, u Zagrebu, navijačka fronta pokazala odlično navijanje, nastavak dobre forme nastavio se i na Rujevici. Konačno su tribine grmjele,a pjesma nije prestajala od prve do posljednje minute. Kapa dolje svim navijačima, uz želje da se tako nastavi i u utakmicama koje su pred nama a koje nisu ništa manje bitne od ove.

Komentari

komentari

A. Hader

More articles by A. Hader