Jadranski derbi psihe
Rujevičko zdanje već danas bilo bi spremno ugostiti jubilarni, 140. po redu Jadranski derbi. Riječani jedva čekaju početak susreta (subota, 17 sati) kako bi i službeno “ad acta” stavili gorki, ali potpuno zasluženi poraz na Maksimiru koji bi bez riječke vojske od gotovo tisuću i pol bijelih duša smještenih na jugu izgledao kao još jedna neuspješna privatizacijska priča, “pokrpano” ruglo s parsto duša s kojega su izvučeni milijuni i milijuni kuna poreznih obveznika. Nema to veze s nogometom, kao što s nogometom nije imalo veze “trljanje” HNK Rijeke o prljavi pod cijeli protekli tjedan od svekolike nogometne javnosti, novinara i “novinara”, sportskih “kibica” i teta sa placa, svatko je imao nešto “papra” za dodati na otvorene riječke rane, što od jala, što od ljubomore, što od neznanja. Nije da Riječani predvođeni strategom Matjažom Kekom nisu zaslužili kritiku za svoju neuspješnu prezentaciju i rasplinjanje ambicija o napokon pravoj utakmici protiv “vječnog” prvaka, ali da su baš zaslužili “razapinjanje” nakon gotovo sedam mjeseci igre bez poraza… Ništa nije “crno-bijeli svijet” kako je davno pjevao Davorin Bogović, no takva “neprijateljska” ofenziva očito je ostavila traga i na rijetko nervoznom Štajercu na klupi Rijeke, sve ono lijepo i uspješno Kek je u trenu zaboravio, počeo žonglirati s vlastitom smjenom. Kao da je “zagrizao” ješku svih onih koji Rijeci ne žele dobro. Jedno je sigurno, Kek je preiskusan trener da bi krivce tražio po i preko medija, ili upravo u njima, maksimirska “školarina” nešto je što se jednostavno mora pretvoriti u dobitak u nastavku sezone. Tako to rade pobjednici…
“Dite puka”, kako Splićani vole tepati svom najvećem, najboljem i najuspješnijem nogometnom kolektivu podno Marjana, pobjedu u Jadranskom derbiju nije vidjelo od 21.ožujka 2012. godine. Gotovo pune četiri godine prošle su od slavlja koje je nekih, sada već davnih godina bila rutina. “Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje”, rekao je davno Ivan Gundulić, dubrovački sin, riječi koje bi se itekako mogle primijeniti na dva hrvatska kluba s Jadrana. Iako takvo stanje snaga na terenu i izražena dominacija “bijelih” nad “bilima” možda i ponajmanje ima pokrića u sreći. Dva projekta, dvije oprečne klupske politike, nasušna diskonta prodaja obiteljskog “srebra i zlata” naspram milijunskih ulaganja u infrastrukturu i momčad naprosto je toliko izražena i jedan od glavnih razloga zašto će Rijeka i sutra biti veliki favorit na Rujevici. Ono što je Dinamo Rijeci, to je Rijeka Hajduku, ako ne i više, zasad nedostižan pojam, negativni rezultat ili čak remi bila bi samo iznimka koja bi potvrdila pravilo da je Rijeka toliko kvalitetnija momčad od splitske “dice”. Jasno je to i cjelokupnoj nogometnoj javnosti, ali kakav bi to Hajduk bio kada ne bi vjerovao. Hajduk je uvijek Hajduk, oprezne izjave Riječana o predstojećem susretu to i pokazuju, posebice nakon gorke maksimirske pilule iza koje još uvijek “ližu” vlastite rane. Opreznost je majka mudrosti, stara je poslovica koje se Riječani drže kao vitez mača, svu tu silnu kvalitetu treba na terenu pretočiti u novi trobod, još veće cijepanje bodovnog sraza između drugo i trećeplasirane momčadi Prve HNL.
Dobra je vijest što će u tome Matjaž Kek imati pomoć povratnika nakon “odrađenih” kartona, Mirala Samardžića, ali i Slovenca Mejača, a nažalost izgleda da su se Kajević i Tomasov pridružili onima koji su duže odsutni poput Vešovića i Leškovića. Pravo je pitanje kakvu će momčad Burić dovesti na Rujevicu, ionako desetkovana momčad koja je u zimskom prijelaznom roku doživjela prodaju ponajboljih igrača (Catkaš, Milović, Balić…) biti će oslabljena i za neigranje kartoniranog Tina Sven Sušića i nedovoljno oporavljenog Vlašića, tko se još i sjeća napadača Ohandze. Zbog ozljede su otpali i Fran Tudor, Argentinac Velez te Bencun…Sportski je nadati se pozitivnom rezultatu, čak bi i remi u ovakvoj konstelaciji snaga bio pravi uspjeh za splitsku momčad koja se, na žalost vlastitih navijača, sve više pretvara u skupinu nedovoljno kvalitetnih stranaca (Velasquez, Bilyi, Jefferson, Radčenko…) koji valjda nikada ne bi ni zaigrali u Hajduku da nisu došli – badava. Marinu Brbiću i ostatku vodstva kluba sa zaštićenog kulturnog dobra već neko vrijeme su najbolji igrači – besplatni igrači. Svatko svoju filozofiju ima, radi valjda najbolje kako zna i može. Ne znam samo slaže li se i DPH, praktično novo vodstvo kluba s takvom politikom dovođenja “mačora u vrećama”…
Sutrašnji “okrugli” Jadranski derbi spletom okolnosti postao je derbi psihe. Uspije li Matjaž Kek prije svega sebe, a onda i svoju momčad psihološki vratiti na pobjedničke staze nošene gotovo rasprodanom Rujevicom i sebi priznati određene nedostatke u čitanju igre i postavljanju momčadi na terenu onda će to biti još jedna noć za pamćenje podno stijena Kant…Rujevice. Podršku navijača imaju, podrška predsjednika Miškovića niti u jednom trenutku nije došla u pitanje, unutarnje rezerve su dovoljno velike da ova momčad počne vjerovati – sama sebi. Kvalitete za to sigurno imaju, ona samo mora izaći na – vidjelo. Biti pretočena u rastakanje Hajduka na terenu u gradu koji teče. Neka se sutra oko 19 sati uz nešto najavljene kiše slijevaju i rijeke zadovoljnih Riječana nakon još jedne potvrđene titule vladara Jadrana. Svim navijačima Rijeke u čast, a posebice stanovnicima otoka Krka, preciznije, Malinske i okolice. Neka se pobjednička pjesma ori sve do Dubašnice.
Komentari
Related Articles
Na lijepom bijelom Dunavu: Rijeka pokorila Beč
Austria Wien – Rijeka 1:3 (0:2) Beč – Ernst Happel Stadion. Utakmica 3. kola grupne faze UEFA Europa lige. Gledatelja:
O kako tužnih ljubavi ima…
Ljubav je, kažu, vječna. Ona prava, iskonska. Ima svakakvih ljubavi na ovome svijetu, predmet ove priče su one nogometne. Ljubav
Još jedan dan u uredu
Pobjedom protiv Intera nogometaši Rijeke napravili su još jedan korak prema naslovu prvaka. Iako je u prošlosti klub iz predgrađa
