Die but not give up
Proteklog ljeta u srpnju, njemačka nogometna Panzer Division u Belo Horizonteu pokazala je brazilskoj pješadiji što je notorni germanski Blitzkrieg. Saznali su da je to neočekivani, iznenadni napad s namjerom brzog poraza neprijatelja. Već u prvih trideset minuta na semaforu je iskrio rezultat 0:5. Naravno da se njemački terijeri nisu zadovoljili takvim postignućem nego su kao i svaki pravi krvosljednici nanjušili gustu, crvenu i ljepljivu tekućinu što šiklja iz trupla progonjene lovine i do kraja susreta zabili su još dvije smrtonosne strijele u samo srce koprcajuće beštije. Slavili su s nevjerojatnih 1:7, nanijevši im najteži poraz u povijesti.
Dok je trajalo početno komadanje kamera je fokusirala preneražena lica brazilskih navijača na stadionu Mineirao. Šok i nevjerica na licima fotomodela. Grč i kolutanje očiju u vremešnih tifoza. Posebno me se dojmilo lice ugodno popunjenog adolescenta koji je skvrčenim kažiprstima trljao suze što su curile ispod debelih mu stakala od naočala.
Nisam ih baš žalio, a sve zbog krađe kojom su bacili na noge Hrvatsku na otvaranju Prvenstva u režiji japanske kamikaze Yuichi Nishimure. Bog da mi oprosti, čak sam se i više nego lagano naslađivao zbog onoga što se dogodilo favoriziranim i zaštićenim Brazilcima na ličko-medvjeđem tragu u opisanom polufinalu. Ma, da se ne lažemo uživao sam poput djeteta u slastičarnici.
Ali Bog mi nije oprostio.
Prethodnog tjedna udobno sam se smjestio na tribini Kantride. Mislio sam da su Škoti tvrd orah, ali eto bit će valjda jedan ili dva nula, pa “gore“ lagani remi ili možda čak i tijesna pobjeda riječke momčadi. Mozgao sam koju momčad ćemo izvući u 3. pretkolu i zatim će uslijediti playoff. Grupa u Europa ligi je već rasla u mojim gladnim očima. “Imaš veće oči, nego rit“, znala mi je govoriti mama kada bi me kao dijete gledala kako satirem objed na sastavne dijelove. I nažalost bila u pravu kao što svaka majka uvijek i jest.
Kada su Škoti poveli izraz lica mi je bio kao u brazilskog fotomodela, pri drugom golu ličio sam vremešnom tifozu, a kod trećeg gola poprimio sam formu adolescenta sa stadiona Mineiro. “Ne naplaćuje Bog svake subote“, ječala mi je u srednjem uhu stara narodna. Jest da je bio četvrtak, ali isto mi ga dođe.
Ovog četvrtka Rijeka igra uzvrat u Aberdeenu kojeg još nazivaju i “Granitnim gradom“ zato što su za njegovu izgradnju korištene te izuzetno masivne, čvrste i tvrde magmatske stijene. Nažalost takva im se predstavila i obrana u prvom susretu. Posebno sam ostao zapanjen s onim “konjinama“ od Andrew Considinea i Ashton Taylora u najpozitivnijem smislu riječi prema tim plemenitim, ali velikim sisavcima što se koriste za jahanje ili prijenos tereta. U ovom slučaju i obranu od gola. Kakvih li su to tegleće marve, a znaju još i igrati. Valjda će se pronaći kakvo kaubojsko laso za njihovo zaustavljanje na poljani zvanoj Pittodrie.
Također, ostatak škotske momčadi ostavio je priličan dojam jedne vrlo dobro organizirane i vođene ekipe. Gorko sam se nasmijao meteorološkoj tvrdnji da će im na Kvarneru biti vruće. Što li će tek odigrati u Aberdeenu pri za njih idealnoj temperaturi?
Rijeka može shvatiti gostovanje u Škotskoj na sljedeći način.
Mogu otići na izlet ili ekskurziju i ostaviti gaće u zrakoplovnoj luci na otoku Krku. Točnije u Omišlju. Sve zbog promišljanja da je rezultat za prolaz nedostižan. Mogu odjenuti kiltove, jer se oni ionako nose na golu guzu. Po dolasku u Škotsku, prvo malo “skočiti“ prema Glasgowu, jednom od najljepših gradova viktorijanskog razdoblja gdje je posebno zanimljiva katedrala iz 12 st. koja je jedna od najljepših crkvi južne Škotske. Nastaviti u Inveraray, slikoviti gradić s crno-bijelim kućama iz 18. stoljeća i razgledati tamošnji dvorca u kojem su stoljećima vladali vladari klana Campbell. Onda “potegnuti“ sve do jezera Loch Ness koje je vrlo dobro poznato svijetu zbog nemani Nessie. Razgledati Visitor centar gdje će saznati sve detalje o Nessi. Poslije toga u Pitlochryiju, gdje će posjetiti jednu od poznatih destilerija škotskog viskija. Pa, odlazak prema dvorcu Scone u kojem se odvijala krunidba škotskih kraljeva, a okružuje ga prekrasan, veliki park. Nastavati putovanja u škotsku prijestolnicu Edinburgh. Konačno u Aberdeenu se opiti i partijati cijelu noć prije utakmice. Kek će pritom veselo jodlati, a ostali skakati kao klokani na ritmove turbo-folka.
No, možda bi mogli i na ovaj način.
Mogu zbiti redove, stisnuti zube, pljunuti ispred sebe i jednostavno “napucati“ četiri vritnjaka (bez primanja ijednog) u škotske gologuze stražnjice, jer je poznato da Škoti ne nose ništa ispod kiltova, a sve misleći na jednu staru krilaticu koju bi voljeli da se u “Highlandsu“ zauvijek zapamti, a na engleskom ovako zvuči:
“DIE BUT NOT GIVE UP“
Komentari
Related Articles
Marko Vešović na Kantridi?
I dok se u posljednje vrijeme po kuloarima često spominjalo Vešovićevo ime kao moguće pojačanje i alternativa za desnog beka
Rijeka II – revealed
Utakmicom (i porazom) protiv vodeće momčadi lige, druge ekipe Dinama, pao je zastor na jesenski dio 3. HNL Zapad, premijerne
Ključ europskog proljeća
Puno tinte je proliveno u proteklih nekoliko tjedana. Krenulo je s prodajom Ristovskog tik pred Play-off susret za ulazak u
