Došao je tiho i ušao u legendu

Došao je tiho  i ušao u legendu

Nekada kada smo igrali nogomet, kao djeca,u stvarnom životu, a ne kao današnji klinci na plejstejšnu i ostalim modernim glupostima, kamenovi su bili stative. Dok nam je plameno sunce prolazilo kroz kosu, bili smo zaista sretni, ali nismo tog bili svjesni. Mogu se zakleti i Bogu i Vragu da su mi to bili najsretniji dani u životu. Gledano iz prezentne perspektive.

Neki dječaci gađali su rašlje, driblali kao Maradona Engleze, pucali slobodnjake poput Platinija, Zidana, Zica (čita se Žica na hrvatskom jeziku), Prosinečkog, Pirla te ostalih zaboravljenih junoša pored koji bi vratari bacajući se uzalud u krivu stranu izgledali bespomoćno, nalik ribama uhvaćenim u mrežu.

Naravno, bilo je i dječaka koji su unatoč bezrezervnom htijenju i nastojanju uspijevali tek pogoditi prozor susjede Marice.

Govorili smo im da imaju “dvije lijeve“. Podsmjehivali smo im se, onako podlo samo kako bahati i bezobrazni dječaci to znaju činiti.

Čudnovati fakt je da je tek 19% populacije lijevonogo, što jasno ocrtava koliko je bazen za regrutiranje prirodnih lijevih bekova zapravo malen. Ako tome još pridodamo i činjenicu da će tijekom razvoja mladog igrača talentiranog ljevaka trener radije iskoristiti na nekoj od ofenzivnijih pozicija, jasno je zašto su kvalitetni lijevi bočni tijekom povijesti bili rijedak luksuz.

Rijeka je imala mnoštvo lijevih bekova, s manje ili više uspješnosti. Apostrofirat ću samo Marijana Brnčića kao jednog od mnogih. Neka se ostali ne nađu uvrijeŽeni.

Nekada dok se imalo vremena, ljeti, a ponekad i zimi čitali su se western priče u reviji “Laso”. U njima je apsolutni kralj u mojim djetinjim očima bio John Henry zvani “Doc” Holliday. Između ostalih heroj dvoboja u mitskom obračunu kod O.K. Corrala.

Došao je tiho i ušao u legendu. Upravo tako se pisalo o tom američkom zubaru, kockaru i revolverašu.

Imali smo jebenu sreću, u ovih par godina za nas, da je lijevog beka igrao za Rijeku jedan i jedini Leonard Zuta.

I apostofirati ću (jaka riječ, pa joj ne mogu odoljeti), da je u cijeloj povijesti Rijeke bio jedini lijevi šampionski bek.

A slobodnjaci…

Jebite se, Platini, Zidane, Prosinečki, Pirlo i Zico (a pogotovo ti Žic na hrvatskom jeziku) i ostali, jer nitko nije pogađao kao Leonard Zuta.

U rašlje.

Sretno ti bilo.

Došao si tiho i ušao u legendu.

Poput “Doc“ Hollidaya.

Komentari

komentari


Related Articles

Uzalud vam trud svirači!

U subotu s početkom od 17 sati Istra 1961 i Rijeka u Puli igraju utakmicu 27. kola MAXtv Prve HNL.

I kako je lijepo voljet’ te

Tjeskoba (anksioznost) tj. tjeskobnost je stanje koje se očituje osjećajem tjeskobe, ustrašenosti, straha sve do panike, uz psihomotornu (tjelesna) napetost

Derbi s mrljama i bez mirisa

Jadranski derbi, 138. po redu je iza nas i možemo reći da osim puno emocija te jednog boda na obje