Gladni smo, stižemo…

29 pro., 2015 by Hoću Ri

Print this article Font size -16+

I zaista smo gladni i stižemo po vas! Rijeka nam je toliko pružila u posljednje vrijeme da zaista možemo s pravom i samopouzdanjem reći da smo gladni i da stižemo. Kako god to netko protumačio, Rijeka je zaista gladna. Godinama smo čamili i borili se sami, tukli za  Rijeku, krvarili po Lijepoj našoj i sanjali dan kada ćemo moći naplatiti sve one čizme kojima su nas gazili. Dolaze ti dani zahvaljujući čovjeku koji nam je odlučio pružiti ruku spasa i svojem gradu podariti jaku Rijeku.

Sada na izmaku ove 2015. godine, možemo biti sretni što živimo u najljepšem periodu u dugom životu našega kluba. Imamo tu privilegiju gledati kako klub za koji generacije Riječana i njihovih prijatelja dišu, sada raste naočigled i pred svima, nezaustavljivo do nebeskih visina. Još jedna godina koju upisujemo kao povijesnu i koja će imati svoj vlastiti odjeljak u nekim budućim enciklopedijama riječkoga nogometa.

Eh, te godine. Zaista lete kao minute. Prisjećamo se tako i “one davne“ 2012. Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da talijanski milijarder Gabriele Volpi službeno ulazi u klub s Kantride. Rijeka je spašena od financijske propasti i pada u ambis zvan “županijska liga“.

“Ljudi ne vjeruju da u ovim vremenima postoji Robin Hood! U ovom slučaju da bogati pomažu onima kojima je pomoć neophodna. Misao vodilja je maknuti djecu s ulice, omogućiti im da se bave sportom“.
“Zato želimo da na Kantridi bude 400 djece. Da imaju terene, kampove… hrane se u klupskom restoranu. Bio sam na igralištu na Podmurvicama. Pa to je – beton!“

Govorio je te davne i pomalo zaboravljene 2012. gospodin Damir Mišković.
Gdje smo sada ljudi moji? Je li se što pokrenulo od tada?

Mnogi od nas i danas se sjećaju trenutaka kada su nam roditelji čitali bajke. U današnjem užurbanom svijetu, u kojem nas uvijek pritišću rokovi, obaveze, a vrijeme kao da juri pokraj nas, takvi su trenuci posebno vrijedni. Čitanje priča pred spavanje može biti ritual kroz koji dijete i roditelj uzimaju vrijeme za sebe i u potpunosti se posvećuju jedno drugom. Ovi trenuci ispunjeni toplinom, u kojima je pažnja roditelja u potpunosti usmjerena na dijete, a vanjski svijet ostaje pred vratima, posebno su vrijedni u životu djeteta.

Čudo i čudesno potiču iz bajke. Čudo je ono što se dogodi samo jednom. Ono je nevjerovatno, ili vjerovatno i moguće, ali se događa kad se niko tome ne nada. Čudesno pripada redu lijepog, a sve ovo što se događalo s našom Rijekom u zadnje tri godine je upravo lijepo i čudesno u isti mah. Prava pravcata moderna bajka. I neka nikada ne prestane trajati.

Eto, na kraju ove godine iz našega kuta možemo samo reći kako smo gladni i krećemo na vas. O kad će proći dosadni ti ljudski dani, da s putanje od trbuha do kruha krenemo na vas. Čekamo početak veljače da krenemo u pohod po ono što nam je odavna pripadalo barem jednom u našim životima. Krećemo gaziti svi zajedno kao vojska najjača sa Istoka i Zapada. Zajedno! Bujaj Rijeko, rasti i potopi svih i sve što ti stoji na putu. Zaslužila si da sa trona gledaš sve one koji su ti godinama podmetali nogu i gurali te u kanalizacijska okna nogometa i društva u cjelini. Budi jaka, budi moćna!

Našem nogometnom klubu hvala za još jednu predivnu godinu na tribinama. Svim navijačima hvala što i dalje srce kuca za jednu boju i jedan dres. Svoj radnoj zajednici, igračima i stručnom stožeru, navijačima i simpatizerima želimo sretnu i još uspješniju Novu 2016. godinu. Idemo zajedno do pobjede nove, naprijed Rijeko, ostvari nam snove!!!

Autori: Christian Brozović & Antun Žic

Komentari

komentari

Hoću Ri

More articles by Hoću Ri