Gospodin na milijun načina

14 stu., 2015 by C. Brozović

Print this article Font size -16+

Da! Riječ je o gospodinu Matjažu Keku ako ste na njega odmah pomislili, a vjerujem da većina vas jeste. E pa upravo ta asocijacija koja vas je dovela do imena trenera Rijeke je pravi i gotovo jedini opis za lik i djelo stratega iz Maribora.

Taj cijenjeni gospodin je u svojih 100-ak utakmica na mjestu glavnog šefa struke u našem prvoligašu uspio učiniti ono što je samo nekolicini likova iz Riječke priče od kraja 40.-ih godina pošlo za rukom. Natjerati izbirljivu, oštru i zaista po mnogim stvarima posebnu riječku publiku na neprekidno skandiranje nakon svake utakmice. Ne pobjede, već utakmice, ma kako god ona završila. Klinci riječkih osnovnih i srednjih škola će u mnoštvu igrača koji igraju za „bijele“ za autogram ponajprije potražiti upravo Matjaža Keka, a čak će i none s Opatijske place poželjeti sliku s omiljenim likom pod kvarnerski nebeskim svodom.

Kada dobiješ takvu naklonost Primoraca znaš da si je zaista zaslužio svojim radom ali i odnosom prema poslu, ljudima i kraju u kojem se nalaziš. Sjećam se još i danas tog licitiranja sa trenerima koji bi trebali preuzeti našu Rijeku. Bio je mjesec veljača 2013. godine i u svim tim imenima, Branko Karačić je u jednom trenutku bio pred potpisom, ali onda je suknuo bijeli dim iznad Portića 3 i eto nam Slovenca za kormilom najdražega kluba. Posjetio sam press konferenciju na kojoj se prezentirao novi stručnjak i istog trenutka sam shvatio da se ne radi o „jednom od“ trenera koji će se zadržati na Kantridi par mjeseci, a onda Rijeko kreni u novu potragu, već da u tom liku ima „ono nešto“ što bi moglo biti ekvivalent željama i ambicijama predsjednika Miškovića i svih navijača.

Neću secirati mandat našeg trenera iz utakmice u utakmicu već konstatirati da je on nešto najbolje što se dogodilo našemu klubu u posljednjih mnogo godina. Na stranu kada stavimo predsjednika Miškovića i spašavanje kluba, jer ti potezi idu u zasebnu kategoriju, Matjaž Kek je 100 puta vrjednija akvizicija od svih igrača zajedno koji su u njegovom ali i prošlim mandatima šetali travnjakom Kantride ili Rujevice. I neka se nitko ne uvrijedi.

Osobno ne bih više nikad htio slušati Pod stijenama Kantride ponedjeljkom bilo kojeg drugog „stručnjaka“ iz hrvatskih nogometnih voda osim gospodina Keka. Čovjek i karizmatik s kojim se može proćaskati o gotovo svakom problemu, ne samo o nogometu već o svakodnevnome životu i to ne u floskulama kako je „lopta okrugla“ ili kako je gostovanje kod Cibalije „uvijek neugodno“. Naravno, pravi je gušt slušati jednog trenera kada tako odmjereno priča o svojim protivnicima, kako poštuje sve segmente nogometne utakmice, od igrača, sudaca do publike i svih onih koji stoje na usluzi jednom nogometnom klubu. A može pričati satima, danima i svaka rečenica je smislena. Zaista je gospodin na milijun načina. Od ophođenja prema igračima, prema osoblju i prema navijačima, taj je Slovenac zaslužio da se naklonimo onome koji nam je donio toliko sreće ali i gušta da se možemo nazivati Riječanima. On nas je učinio boljim Riječanima.

Reći će netko da ni previše hvale nije dobro za psihu čovjeka. Ima Matjaž Kek i svojih „mušica“ kada je u pitanju i nogomet ali ponekad i karakter koji je gotovo njemački, onako tvrd i svojeglav. Vjerojatno je svaki od nas imao neke zamjerke na zamjene, igrače, sustave i sastave i ‘ko zna na što sve ne, ali to smo mi navijači. Tu smo da kritiziramo kada se gubi, a da glorificiramo kada se pobjeđuje. Matjaž je uvijek u sredini. U porazu se ne ponizi, u pobjedi se ne uzvisi. 

U tri posljednje sezone, trener Rijeke je svaki put u ruke dobio gotovo novi „set“ igrača, novi roster koji ima malo dodirnih točaka s onim prethodnim kojim je nizao uspjehe za uspjehom. Pogledajte samo koliko dodirnih točaka s današnjom, ima momčad koja je trčala i gazila Stuttgarta prije dvije godine. I tako svake godine, kreće isponova i izvuče maksimum pa i više od svake jedinke koja dođe i navuče dres našega najdražega kluba. To je znanje, to je kvaliteta i disciplinirani rad koji je morao izroditi sve te rezultate i rekorde koje Kek ruši s HNK Rijekom. Dvije sezone Europa lige od kojih je jedna začinjena Kupom i Superkupom te ova u kojoj „plovimo“, koja je lišena Europskih natjecanja ali zato može vrlo lako postati najbolja u povijesti kluba, sudeći po trenutačnome stanju na terenu, tablici i tribinama.

Sve je to jedna divna slika čiji je potpis na dnu upravo njegov. I kao takav je cijenjen u cijeloj državi ali i izvan nje pa stižu ponude i „ponude“ raznoraznih klubova i reprezentacija. Guraju ga raznorazna piskarala što dalje od Rijeke jer znaju da je upravo on najveći „forte“ kluba koji je postao trn u oku svim „velikim“ konkurentima. Ali Matjaž kakav je, ne želi „prodat“ svoj dom u Voloskom, predivnu Rijeku ali i blizinu Maribora, uvijete za rad koje čekao i molio pa dočekao, predsjednika sa srcem ‘ko Učka i narod koji ga voli i poštuje kao rijetko koju personu u povijesti kluba. Već sada je ikona našega grada, a što će tek postati…

Iako se život trenera, kako i sam Kek voli reći, odvija od danas do sutra, već sada je sigurno da nikakav eventualni razilazak u dalekoj budućnosti neće moći izbrisati ono što je Matjaž dao za klub i njegove navijače. Svima u i oko reprezentacije, “najkatoličkijega” pa i onog “najpoštenijega” kluba, pa i onim Panathinaikosima i sličnim momčadima je odgovorio u stilu Leta 3 koje osobno obožava slušati: „NE TREBAM TE JER IMAM SVE“.

Komentari

komentari

C. Brozović

More articles by C. Brozović