Jaka Rijeka dalje teče

Jaka Rijeka dalje teče

Nakon nešto manje od dva mjeseca stanke nastavljeno je domaće nogometno prvenstvo. Hladno vrijeme i bura nisu spriječili najvjernije navijače da dođu pogledati „novu“ Rijeku. I zaista, ako bi gledali prošlogodišnji sastav onda je to stvarno potpuno nova Rijeka. No gledajući proteklu polusezonu onda je vidljivo da su u momčadi osvanula tek dva nova lica. Prva utakmica pokazala je ono što su mnogi pretpostavili. Momčad je tipična Kekovska, vrlo prepoznatljiva. Svi automatizmi na kojima strateg Rijeke inzistira su i dalje tu, jedino nedostaje uigranosti. Na žalost mnogih Rijeka je još jednom preživjela rasprodaju i neće se raspasti.

Nakon ne baš blistavih izdanja u pripremnim utakmicama, navijači željni nogometa došli su pogledati što će nam to Kek pripremiti za nastavak sezone. Bilo je nekih upitnika i dvojbi pa se dosta nagađalo i špekuliralo o mogućem početnom sastavu. Slovenski stručnjak na klupi Rijeke išao je na sigurno i pogodio. Bio je to tipičan Kekov pristup utakmici, a i zamjene koje je napravio tijekom utakmice pokazale su da trener Rijeke ima svoju ideju i viziju od koje ne odstupa ni milimetra. I dobro da je tako, jer to jamči konstantu i još mnogo veselja.

                                                                                                      KORADO
Tijekom utakmice mnogi navijači Rijeke su međusobno komentirali zdravstveno stanje dugogodišnjeg kroničara svih zbivanja vezanih za naš klub, novinara Radio Rijeke Korada Vujnovića. Popularni Korado miljenik je navijača Rijeke, a “Pod stijenama Kantride” njegova je emisija koju ni jedan pravi navijač Rijeke ne propušta ponedjeljkom ujutro. Zbog svoje izravnosti i beskompromisnosti vrlo je cijenjen u novinarskim krugovima, dok je njegov odnos s Kekom posebna priča. I sam trener Rijeke se tijekom sinoćnje konferencije osvrnuo na Korada i pozdravio sjajan potez Armade koja mu je pružila podršku u ovim teškim trenutcima. Svi mi koji, poput njega, živimo za Rijeku želimo mu da izdrži ovu bitku koju vodi kako bi se zajedno mogli veseliti još mnogim uspjesima naše Rijeke.

 Od novih lica u svlačionici prigodu je dobio novi „Vešo“, Momčilo Raspopović, te Čolak. Obojica su imali uspješan debi. Raspopović je igrač vrlo sličnih karakteristika kao i Vešović i dojam koji je ostavio na ovoj utakmici je vrlo dobar. Ono što je najvažnije naglasiti je da igra u oba pravca. Upravo zato ne čudi da je dobio prednost pred Mavriasom koji je duže u svlačionici Rijeke ali nije uspio uvjeriti Keka da je materijal za početnu postavu. Bilo je vidljivo da je Raspopović u utakmicu ušao s respektom prema broju na dresu te prema Riječkoj publici no nakon početnih minuta u kojima je išao na sigurno oslobodio se pritiska i pokazao da će, ako ovako nastavi, biti važan kotačić u Kekovom stroju.

S druge strane Antonio Čolak je pomalo iznenađujuće završio u početnom sastavu. Nakon problema s ozljedom tijekom priprema nije se očekivalo da će započeti utakmicu. Njegov način igre se poprilično razlikuje od onoga što je igrao Gavranović i bit će zanimljivo pratiti kako će se momčad prilagoditi njemu i on momčadi. Ono što je sigurno je da Čolak više radi za momčad u fazi obrane od Gavranovića, što će posebno razveseliti Matjaža Keka. Ono što je najvažnije za napadača je da se nalazi u prigodama, a uvijek je motivirajuće kada na debiju pred domaćom publikom poglavlje otvoriš pogotkom. Kada Čolak bude do kraja spreman nesumnjivo je da će biti vrlo koristan ovoj novoj Rijeci.

U obrani, što zbog snage protivnika, što zbog pravovremenih intervencija nije bilo problema. Zapravo može se reći da je Elezov odlazak pripreman unaprijed pa je Punčec ustvari već standardni član udarne postave. U paru s Župarićem djeluje sigurno i uigrano. Žuta je bio uobičajeno konstantan a prava je poslastica bio njegov slobodni udarac koji je završio u rašljama i izazvao delirij na tribinama. Novi par središnjih veznih igrača čine Bradarić i Pavičić. Iako su već i ranije u nekoliko situacija igrali zajedno ovo je zapravo prvi puta da to nije silom prilika već kao neko trajno rješenje. I ovako na prvu čini se da bi to moglo funkcionirati jako dobro. Igrači su to relativno različitih karakteristika koji nude potrebnu raznovrsnost u kreaciji igre. Pavičić nema dijagonalu kao Bradarić i potrebnu agresivnost, ali zato vrlo dobro može proći između linija s loptom u nogama što ipak daje jednu novu dimenziju u igri Rijeke. Rijeka je nekako uvijek protivnike mljela automatizmom ali nedostajao je i taj igrač koji će iznenaditi protivnički blok prolaskom između linija. Kvržić je vrlo dobro poče utakmicu i prava je šteta da Čolakovu asistenciju nije pretvorio u pogodak. U drugom poluvremenu kao da je ugasio motore te je prepustio mjesto Acostyiju. Igrači su to koji će se zavisno o trenutku i protivniku mijenjati u momčadi. Nekako su najviše ostali dužni Heber i Puljić, koji je istini za volju „otvorio“ Puležane ali dojam je da mu još uvijek problem predstavlja igra u polju gdje njegova momčad ima loptu u nogama. Često se pojavljuje na „krivim mjestima“ što usporava igru i protočnost. Važnije od toga je da se ipak vidi da je to igrač sa znanjem kojem nije teško pomoći u obrani te ne sumnjamo da će Kek od njega isklesati pravo pojačanje. Heber je igrač koji očigledno sporo ulazi u formu. Bilo je tako i ljetos kada se pridružio Rijeci. U nekoliko uvodnih kola navijači su se s pravom pitali je li Riječka struka pogriješila njegovim dovođenjem, no onda je jedan pogodak u Grčkoj promijenio priču i Heber je pokazao da je zaista riječ o pojačanju a ne tek o prinovi. Nakon dugotrajne ozljede  očito je da se Brazilac još uvijek traži, no ovoga puta mu je znatno lakše. Pokazao je da zna, ima kredita kod navijača i trenera a na njemu je da se vrati onakav kakav je bio. Črnic je pak prekrasnim pogotkom najavio da možda njegovo vrijeme ipak tek dolazi. Jer realno prigodom njegovog dolaska navijači su očekivali mnogo više od onog što je Matic do sada pokazao. Navijači, a vjerojatno i sam Črnic se nadaju da je ovo prekretnica te da će Slovenac opravdati očekivanja u vremenu koje predstoji.

Rezime jučerašnje utakmice je da se unatoč silnim novinskim natpisima kako Rijeka rasprodaje igrače i ugled zapravo ništa revolucionarno nije dogodilo. Rijeka je i dalje prepoznatljiva. Igrače su zamijenili neki drugi igrači, Leovac i Bojinov tek se trebaju priključiti momčadi i jasno je da Rijeka nije slabija nego što je bila. Navijači će svakako morati biti strpljivi jer bit će potrebno neko vrijeme da se sve posloži kako treba. Struka i igrači će strpljenje navijača zaraditi radom i zalaganjem jer tako je bilo i do sada. Navijači nisu okretali leđa momčadi ni kada je momčad loše reagirala, a momčad je izgarala na terenu i dok nije blistala. I dok je tako nema straha, lijepa Riječka priča nije stala.

Komentari

komentari


Related Articles

Pobjeda za kraj sezone

Rijeka – Istra 1961 2:0 (1:0) Rijeka – Stadion Rujevica. Utakmica 36. kola MAXtv Prve lige. Gledatelja: 3.322. Suci: Goran

Svakog gosta tri gola dosta

Da ne napišem ništa više, sve sam rekao, no kolege bi mi zamjerile da ostane samo na ovome. Ja sam

Kruha i igara

  Počinje… ali ne samo Svjetsko prvenstvo, već sasvim jedna druga utakmica, u kojoj je svaki građanin vrlo bitan igrač,