Karakter ispred svega

Karakter ispred svega

Nogometaši Rijeke su u posljednjih nešto više od godinu dana postigli uistinu velike stvari. Osvojen je Kup i Superkup, drugo mjesto u domaćem prvenstvu, dva puta su dohvaćene skupine Europa lige u kojima je Kantrida ostala neosvojiva tvrđava. Dojmljivi rezultati za klub kojem, po riječima predsjednika Miškovića, tek predstoje najsvjetliji dani. Nije Rijeka prvi ni posljednji klub koji je dolaskom kapitala doživio strelovit uzlet, međutim jedan je od rijetkih koji su to učinili ponešto drugačijim putem od većine.

Ako se upustimo u analizu igračkog kadra u posljednje dvije godine, vrlo je lako uočiti kako niti u jednom trenutku Rijeka nije imala tipičnu zvijezdu u ekipi, igrača koji je iznad ostatka momčadi, kojem je dopušteno više te koji je u potpunosti nezamjenjiv.

Napadačke “zvijezde”

S pravom će neki prigovoriti i reći kako je Kramarić takav igrač, kako se očito radi o izvanserijskom talentu sa svijetlom budućnosti u velikom europskom klubu. Međutim, Andrej svojim postupcima na terenu i izvan njega, skromnošću i radom za ekipu konstantno dokazuje kako ne želi ulogu zvijezde, jedina zvijezda je sama ekipa i njeni rezultati. Da, ponekad je tu prisutna blaga sebičnost i sklonost ka tome da sam završi akciju, ali radi se o osobini koju posjeduju svi pravi napadači, a popularni Krama to zasigurno jest.

Možda je i najbliže toj poziciji bio Leon Benko, igrač za kojeg su (gotovo) svi smatrali da je nezamjenjiv, u njega se kleli i uspjehe Rijeke pripisivale isključivo njegovim pogotcima i sposobnostima. Povijest je tu pokazala suprotno, Benko je otišao, a Rijeka nije mnogo izgubila, štoviše, iz toga je izašla jača. Prošlost se ponavlja, već sada se ispisuju naslovi s upitnikom, mudre glave skeniraju i predviđaju put Rijeke nakon neminovnog odlaska Kramarića.

Ovakva, radnička, filozofija Matjaža Keka i Srećka Juričića se naizgled doima logičnom, ali fascinira dosljednost provođenja takve politike sastavljanja momčadi. Ni najcjenjeniji svjetski stručnjaci nisu otporni na poznata imena, na hvaljenje CV-om svojih pulena, uzdanje u individualne karakteristike i imaginaciju. Rijekina sportska politika je u mnogočemu drugačija, bolja, ispravnija.

Iskustvo (ni)je prednost

Ako ćemo gledati samo igračke kvalitete i karakteristike, mnogi igrači koji su otišli iz Rijeke nisu mnogo (ako uopće) lošiji od onih koji su ostali i bili nosioci igre, stalni članovi prve postave. Uzmimo za primjer dvojicu bivših igrača, Nikolu Pokrivača i Josipa Brezovca. Obojica su povučeni vezni igrači kojima nije strano ispratiti napad i naći se na protivničkom polovici. Zajedničko im je i što vole isprobati udarac s distance, koji znaju i pogoditi. Istih su godina, Brezovec je samo nekoliko mjeseci mlađi. Obojica imaju sposobnost zaustaviti napad protivnika i po cijenu javne opomene, nije ih strah duela. Uz sve to, Pokrivač je u svojoj karijeri skupio i iskustvo igranja u jakoj inozemnoj ligi, a bio je i član reprezentacije. Po CV-u dakle podjednaki igrači, s blagom prednosti međunarodnog iskustva na strani Pokrivača. Međutim, svjedoci smo toga kako je Pokrivač u bijelom dresu odigrao vrlo malo, pomogao u europskim utakmicama svojim iskustvom, ali ukupno gledajući nije zaslužio povjerenje struke te su mu pokazana izlazna vrata. S druge strane, Brezovec je postao stalni član udarne jedanaestorke, osvojio srca navijača, dobio ogroman pljesak na otvorenoj pozornici Kantride u svojoj oproštajnoj utakmici.

Zbog čega je Josip postigao sve to, a Nikola nije? Odgovor je jednostavan, ali ponekad i jako dobrim trenerima neobjašnjiv. Za vrijeme dok je Pokrivač nakon utakmice s najvećim rivalom slao srcedrapajuće SMS poruke navijačima tog istog rivala, Brezovec je šutio, radio i borio se za svaku loptu. Slušao trenera i pokušao minimizirati nedostatke u svojoj igri te s vremenom došao do toga da igra najbolji nogomet svoje karijere. Brezovec je pokazao karakter, vjeru u sebe i ekipu, fokusiranost na zajednički cilj. Pokrivač nije, bar ne u tolikoj mjeri, te je otišao bez da je itko na Kvarneru pustio suzu.

Nije to izolirani primjer, zajedničko većini igrača koji su u posljednje vrijeme napuštali Bijele je to da nisu bili spremni potpuno se predati nogometu i Rijeci ili jednostavno nisu imali to nešto u sebi. Nešto što čini razliku kada je najpotrebnije. Boras je bio nostalgičan za domom koji je udaljen sat vremena vožnje, Jahović vjerovao da mora imati mjesto u prvom sastavu bez obzira na predstave, Benko je smatrao kako mu je bitnije zaraditi nešto više u dalekoj Kini nego sjajnim predstavama u Bijelom dresu doći do reprezentacije i donijeti Rijeci trofeje, Zec ponižavao suigrače, a sebe kovao u nebo . Lista se nastavlja i nastavlja.

Panta rei

Nakon dovođenja Rubena Lime trener Kek je izjavio kako ga veseli što dolazi bivši igrač Hajduka i Dinama jer da poznavajući njegov karakter zna da će imati još veći motiv dokazati da je dobar, da nije zaslužio da ga se otpiše, što su u klubu iz Maksimirske napravili. Još jedna potvrda toga kako Mariborčanin koji je zaludio Kvarner cijeni karakterne i hrabre igrače. S Limom se vjerojatno pogriješilo, ali je utvrđen smjer sportske politike koja se provodi u Portiću.

Zato ne treba imati straha ni od odlaska Kramarića, izvjesno je kako će ga u bijelom dresu zamijeniti netko drugi, možda isprve manje kvalitetan, ali sigurno jednako karakteran, požrtvovan i hrabar igrač. Na taj način, stavljanjem imena u službu ekipe, a ne obrnuto, Rijeka će nastaviti grabiti velikim koracima naprijed, igrači će dolaziti i odlaziti, način igre se pomalo mijenjati, ali Bijeli će ostati vjerni sebi i svojoj ideologiji. Krilatica Zajedno smo Rijeka počinje na terenu.

Ako se sportska politika kluba bude nastavila voditi na ovaj način, ne treba strahovati od velikih oscilacija u rezultatima i šokantnih poraza od ekipa podjednake kvalitete našoj. Kada je momčad karakterna, hrabra i puna vjere u svoje sposobnosti onda je tvrd orah svakome, a gotovo nepremostiva prepreka slabijima od sebe. Rijeci ne trebaju ultra skupa pojačanja, bivši igrači Liverpoola i Manchester Uniteda, igrači Chelsea na posudbi. Trebaju nam dečki koji znaju, mogu i vjeruju. U sebe, trenere, a najviše u ekipu.

Komentari

komentari


Related Articles

“Vatreni” u srcu vlažne Amazone traže pobjedu nakon 12 sušnih godina

Reprezentacija Hrvatske noćas u ponoć u Manausu, u srcu Amazone, igra prvu od dvije odlučujuće utakmice za plasman u osminu

Lima i Vešović stigli na jednogodišnje posudbe

Ruben Lima i Marko Vešović novi su stanovnici riječke svlačionice. Portugalac Rúben Alexandre Rocha Lima dolazi na jednogodišnju posudbu s pravom

8000

Nakon osam tisuća Vaših “lajkova”, jedino što možemo napisati je HVALA. Da, upravo hvala, jer svaki Vaš “lajk” predstavlja jednog