Na raskršću

28 kol., 2018 by Hoću Ri

Print this article Font size -16+

Prvi put u pet i pol godina vladavine čvrste ruke Matjaža Keka na čelu riječkog prvoligaša sa Kantride, na privremenom boravištu na Rujevici, došlo je do većeg pucanja spona na relaciji Klub (iako se tu može slobodno korisiti i riječ Predsjednik) – Trener. Razloga je, svakako, više. Od onog rezultatskog koji ne prati ambicije vodstva, stručnog stožera i navijača, do onog kadrovskog, u kojem uprava ne prati stav trenera koji smatra da nema momčad za najviše domete, a u zadnjim tjednima ekipa samo broji odlaske (Bradarić, Bojinov, Župarić…), a ne i dolaske.

Sve to do svoje kulminacije je došlo sramotnom predstavom u utakmici petog kola 1. HNL u kojoj je ekipa sklepana putem Football Managera održala lekciju modernog nogometa ekipi koja, bar u svojim glavama, pretendira na Olimp hrvatskog nogometa. Ekipi koja je u prvenstvo ušla sa “grudnjacima” ispod dresova, a koja nije niti sjena one koju je spremao talijanski mag Ugo Maranza. Ekipi koja je gazila protivinika visokim presingom 90 (i više) minuta, a koju sad prosječni norveški prvoligaš nadtrči i pretuče bez problema. Ma ne samo prosječni norveški prvoligaš, veći i ispodprosječni hrvatski prvoligaš(i) sa sjevera i juga Jadrana. Ekipi koja u tri susreta golove dobiva nakon 80′, u periodu kada je ona, u neka druga vremena, “sjekla glave”. protivnicima. Sve to se vidijelo već nakon pripremnog susreta sa Luton Townom, susreta u kojem je i Matjaža Kek shvatio da jedino on u klubu vidi pravu snagu ekipe. Jer Luton Town je baš ekipa načina igre i ranga tog famoznog Sarpsborga (koji je, pametnom igrom i sa malo sportske sreće koja prati hrabre, prošao dalje u dvomeču). No nisu ga slušali.

Ipak, ne bi bilo korektno reći da ova ekipa nema kvalitetu. Ima ju, no ne toliko koliko misle u uredima kluba. Osim toga, ova ekipa je, ako ne pokaže suprotno u tjednima koji dolaze i neka im to bude jedan od najvećih izazova, i kvalitativno i kondicijski, a pogotovo karakterno, slabija od prethodnih. To je ekipa koja je jača i od Sarpsborga i od Hadjuka i od Pule, no i ekipa koja se je raspala nakon prekršaja na Saidu i gola Mije Caktaša. Do tog trena, u igri koja nije bila bajna, je nadigrala oba ta kluba, stvorila sijaset prilika koje, na žalost, nije iskoristila. Pad nakon tog trena pred sjevernom tribinom zamjenskog stadiona na Rujevici bio je strelovit. Prvi, ogromni, šamar dobiven je od Norvežana, tek limitiranost ekipe iz Rudeša i činjenica da smo “gostovali” u Rijeci izvukla je tri boda u tom susretu, a “knock-out” doživljen je u nedjelju protiv gostiju iz Pule. To je stvar glave.

Odnos trenera i predsjednika HNK Rijeke u prošli godinama prešao je razinu čisto profesionalnog. Zajedno se slave nove godine, najveći sponzor kluba tvrtka je u kojoj je na jednoj od rukovodećih funkcija supruga trenera, no svatko tko i površno prati naš klub upoznat je i sa činjenicom da se radi o dvije vrlo jake, da ne kažemo i svojeglave, persone. U prošlosti su obojica našla načina da zatome svoja snažna ega i stave se u službu kluba te nam je to donijelo povijesni Bujol, 2 Važa i 3 grupne faze Europa Lige. U ovom trenu su obojica, a radi se, uz dužno poštovanje svim ostalim u klubu, o najbitnijim ljudima HNK Rijeke, u poziciji da je došlo do najvećeg jaza, koji bi, ako ga se ne premosti, mogao dovesti do tektonskih pomaka na “brdu”. Jer Rijeka bez Keka, Keka iza čije STRUČNOSTI stoji uprava (Predsjednik), je klub koji gubi osobu koja je i trener i PR i, šta bi se narodski reklo, i “mama i tata”, je klub koji ulazi u velike probleme.

Do kraja prijelaznog roka još su malo više od 3 dana. Župarić odlazi, Punčec je na suspendiran, oko Hebera, Gorgona, Pavičića, kruže manageri koji samo čekaju tren iskoristi priliku da ih odvedu za “sitan” novac, a u zadnjim tjednima igrači samo odlaze, a nitko ne dolazi. Rijeka, bez pojačanja u svakoj liniji, a to se vidi već jako, jako dugo, ne da nije konkurentna Dinamu koji diše punim plućima od kad je “Savjetnik” dovoljno daleko da ne “savjetuje” treneru, a dovoljno blizu da “savjetuje” popularnim “ljudima od krvi i mesa”, već postaje ekipa koja će imati problema sa velikom većinom klubova u HNL.

Ako je ambicija kluba “plasman među prva 4” onda super, no Kek nije trener koji će se zadovoljit time. Ako je to ambicija kluba, onda je i rastanak blizu.

Komentari

komentari

Hoću Ri

More articles by Hoću Ri