Najveći uspjeh u spomen na 80-tu godišnjicu rođenja legende

Najveći uspjeh u spomen na 80-tu godišnjicu rođenja legende

Današnji dan obilježava 80 godina od rođenja najvećeg igrača koji je igrao u dresu našeg kluba. Bilo je tu igrača koji su napravili veće karijere, igrača koji su ostvarili veće uspjehe u bijelom dresu, igrača koji su postali veće “marke”, no kada pitate navijače Rijeke: “Tko je najveći?”, u 9 od 10 slučajeva preko usana će preći njegovo ime – PERO RADAKOVIĆ.

Petar Radaković rođen je 22. veljače 1937., a na Kantridi se pojavio kao petnaestogodišnjak. Već sa sedamnaest godina debitirao je za prvu momčad na “Omladinskom” igralištu, i to 13. kolovoza 1954. na kup utakmici protiv riječke Lokomotive u kojoj je i postigao i pogodak za pobjedu od 5:1. Kako se prva momčad još nije vratila sa priprema iz Sirije ekipa je popunjena s nekoliko članova rezervne i juniorske momčadi. Kao kapetan juniora odveo je Rijeku do njenog prvog naslova pobjednika Kvarnerske rivijere 1957. god.

Radaković Kvarnerska Rijeka juniori

Cijelu svoju profesionalnu karijeru proveo je u Rijeci za koju je odigrao 408 utakmica i postigao 68 pogodaka. Vrlo brzo Radaković je postao jedan od stupova momčadi, nezamjenjivi half ili spojka, izvanredan tehničar, dribler, kreativac i realizator, jednom riječju duša ekipe i pravi Kapetan. Nikakve primamljive ponude “velikih” nisu ga mogle odvući s Kantride, kojoj je ostao vjeran do samoga kraja. Bio je član ekipe koja je 1958. izborila povratak u prvu ligu.

Na prvenstvenoj utakmici protiv Slobode iz Tuzle 29. studenog 1959. (pobjeda od 5:1) postigao je pogodak nakon samo tri sekunde igre, što je (neslužbeno) najbrži pogodak u klupskoj povijesti u službenoj utakmici. Lukarić prelazi Bevandu i dodaje Naumoviću koji je ubacio u prazan prostor ispred Petkovića i Radakovića. Poluvisoku loptu Radaković je prebacio prsima na jednu stranu, slijedila je munjevita varka tijelom i Petković je odletio na drugu stranu. Radaković se tako našao sam pred Hajrovićem i pogodio za vodstvo. Za igru i pogodak glavom nakon ubačaja iz kornera na utakmici protiv OFK Beograda 13. studenog 1960. ocijenjen je desetkom.

Na kraju sezone 1963./64. po ocjenama zagebačkog “Vjesnika” Radaković je uz Naumovića izabran u jedanaest najboljih igrača 1. savezne lige. Od 1961. do 1963. nosio je titulu najboljeg desnog pomagača u državi, a 1962. proglašen je za najboljeg sportaša Rijeke.

Uz Vladimira Lukarića bio je prvi riječki poslijeratni reprezentativac, a za jugoslavensku reprezentaciju nastupio je 19 puta, najviše što je jedan riječki nogometaš odigrao. Debitirao je 18. lipnja 1961. u Beogradu na utakmici protiv Maroka i ubrzo postao standardni reprezentativac (tehnički, Lukarić, koji je utakmicu započeo u prvih 11, prvi je riječki reprezentativac, a Radaković, koji je ušao kao zamjena, drugi), a na utakmici protiv Austrije u Maksimiru ocijenjen je čistom desetkom. Na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1962., u četvrtfinalu odigranom pred 64000 gledatelja postigao je pobjedonosni pogodak u 85. minuti za prvu pobjedu Jugoslavije nad SR Njemačkom na Svjetskim prvenstvima. Posljednji je put nastupio za reprezentaciju 27. rujna 1964. u Beču protiv Austrije, a do tada je postigao tri pogotka. Posljednji put nastupio je u prijateljskoj utakmici protiv Istre 17. rujna 1966., a pobjedu Rijeke nad Beogradom 30. listopada odgledao je s klupe. Umro je na treningu dva dana kasnije.

Iako mnogi naši igrači vjerojatno nisu čuli za Petra Radakovića, rijetki od njih su prošli uz grafit koji mu je posvećen, a nalazi se na mjestu bliskom navijačima Rijeke – na Kantridi, na skalinama prema armadinom Zapadu, neka i ovaj naš Bujol, bude za njega, kao i za druge naše dečke i cure koji će ga proslaviti na nekom boljem mjestu. Za Mintu, za Romića, za Komena, za našeg “Bajsu”, za Ivanića, za Severa…

 

 

Komentari

komentari


Related Articles

Ista meta, isto odstojanje

Nakon zimske stanke utakmicama 22. kola otvoren je proljetni dio sezone. Iako su uvjeti na stadionima diljem lijepe naše daleko

Forza Rijeka i kad ne ide

Posljednjih dana, naša Rijeka ali i mi skupa s njom proživljavamo traumatične trenutke. Nažalost obistinila se izjava mog dragog prijatelja

Uništimo šumarak

Utakmica sezone, istine, života, povijesti…kako li sve volimo nazivati ovakve utakmice. Da je velika utakmica, zaista stoji, jer se radi