Nepogoda

Nepogoda

Prošlih tjedan dana je naša ponosna Rječina nabujala do razine opasnosti od izlijevanja. Pokazala je svoju moć ojačana neprekidnom kišom koja se slila na naš predivan kutak zemaljske kugle, kutak koji voli kišu jer sa njom živi i sa njom se identificira. Upravo zato ta kiša našoj Rijeci na Rujevici nije neprijatelj, dapače, već godinama, još iz doba Kantride, kiša je saveznik u velikim pohodima i pobjedama. Tako je i sada. Mi se kiše ne bojimo, mi sa njom živimo.

Ne bojimo se kiše ali ni raznih drugih nepogoda koje redovito prijete našem gradu, kraju, ljudima, a posebice najdražem klubu. Te nepogode nisu elementarne već su produkt ljudskog jala i poriva da vođen svojom zavidnošću drugima pokušava nanijeti nepravdu, oštetiti ih u bilo kojem trenutku ili poniziti onda kada na zelenom, prekrasnom travnjaku to ne mogu. Javljaju se te nepogode upravo onda kada osjete nemoć, kada laž, obmana i mržnja postanu jedino sredstvo u borbi za „pravednost“. Te nepogode nikada nisu dolazile same od sebe, one su produkt promjene odnosa snaga, došle su kao i globalno zatopljenje. Nešto se promijenilo u njihovom zajedničkom učmalom i “uredno” posloženom sistemu i sada smeta kao kamenčić u cipeli. Njima je svemir izgubio ravnotežu, upravo zato stižu te nepogode. Ali to nije kiša, nju volimo i sa njom živimo.

Rijeka prkosi svemu pa će i tome. Nije nam ni južina naškodila, a ni neprekidna kiša koja je zalijevala tisuće grla u nastojanju da gurnu svoju ekipu do pobjede. Gurnuli smo ih i gurat ćemo ih, pa ako treba i uzbrdo protiv nepogoda. Riječani nisu osvetoljubivi, nisu zlopamtila, ali imaju svoje osjećaje, imaju svoj način života te nitko nema pravo po tome prolijevati svoje frustracije. Riječani i svi oni koji se tako osjećaju, nisu narod zatupljenih ideja i stavova te ponosno sa puno digniteta vole svoje i ne daju dirati na to. Riječani navijaju za svoj klub i vole ga na milijun načina, ali taj koji se rado prikazuje po raznoraznim plaćenim medijskim natpisima, nije način Riječana i nikada neće biti.

Nametati svoj stav nikada nije dobra strategija. Oni kažu da kada nemate načina pomoći svojoj ekipi, kada ona gubi i kada vaš huk neće ništa promijeniti, okrenite se vrijeđanju protivničke momčadi, njezinih navijača, pa i djece, branitelja, običnih ljudi ali i svojih sugrađana. Krenite spominjati klanje, srbe, vrbe, smrdljive i šugave gradove. Spominjite nekakve popove i njihovu djecu, vrijeđajte muslimane i rive bez mora. Oni koji imaju sa time iskustva tvrde da pomaže u liječenju frustracija i kompleksa. Barem tako kažu.

Na to će biti ponosan i matični savez. U strahu od razbijenih glava u restoranima, vrlo rado će vam dozvoliti takve radnje, domaćina će tretirati kao lošeg organizatora, a navijače tog najboljeg kluba u državi kao skupinu monstruoznih i povampirenih ljudi koji su napunili malešni stadion i prijetili opstojnosti nogometa u Lijepoj našoj. Mediji će se pridružiti u takvom razmišljanju jer je svoju nesposobnost bolje prikazati kao pobjedu i svrsishodnije je zatomiti nečiji uspjeh kako bi se glorificirala vaša izmišljena borba.

Postoji mali dio ljudi u ovoj predivnoj državi koji vjeruje u nogomet, u napredak, u civilizaciju koja ga prati. Mali broj ljudi koji vole svoje i ne zanima ih tuđe. Ti ljudi sada uživaju u onome što su godinama zajedno sa ljudima ovoga grada stvarali. Napadaju nas nepogode sa svih strana, a glavna „nevera“ tek dolazi. Spremni smo na sve jer smo toliko puta sve to preživjeli. Ovakve nepogode nam ne mogu naštetiti jer smo na kišu već navikli. Ako mislite da nam smeta, varate se. Kišu volimo i sa njom živimo. Svjedočili smo tome prošle subote…

Komentari

komentari


Related Articles

Miran kraj za novi početak

Nakon depresivnog utorka gdje Rijeka nije smogla snage i umijeća nadvladati Dinamo, bolju terapiju od susreta s Hajdukom ne bi

Korak do pobjede razuma

Hajduk – Rijeka 1:1 (1:0) Dugopolje – Stadion Hrvatskih vitezova. Utakmica 11. kola MaxTV Prve lige. Gledatelja: 5.000. Suci: Fran

Bombe za bunker

Ima onaj vic o Muji kada je otišao u apoteku. Vulgaran je kao što ponekad i sam život znade biti.