Ništa nije sveto, sve je bruto i neto

08 sij., 2015 by F. Stojanac

Print this article Font size -16+

Popularni momci iz Gajnica su na svom albumu iz 2007. u slušne organe podmetnuli istinu iz naslova. Kritika je to današnjeg konzumerizma, sociološkog fenomena (ras)prodaje apsolutno svega, izjednačavanja ljudskog bića s artiklom kojem je pridružena odgovarajuća cijena. Naravno, završava s popularnih „cijela devedesetidevet“, psihologije radi.

Moderni nogomet je biznis, malo mjesta je ostalo emocijama, igrači koji poklone cijelu karijeru jednom klubu, svojoj prvoj ljubavi, su „čuđenje u svijetu“. U svjetlu astronomskih brojki i vrtoglavih zarada od prodaje vlastitog imena otisnutog na komadu tkanine, transfer Andreja Kramarića za „pišljivih“ 10 milijuna eura (plus bonusi) zvuči zanemarivo. Na stranu što je to iznos za koji prosječni Hrvat mora raditi nešto više od 13875 mjeseci, to jest smiješnih 1156 godina. Na stranu što će Andrej godišnje u Leicesteru zarađivati iznos za koji je prosječnom Hrvatu potrebno 170 godina. Sve to možemo ostaviti po strani, to je stvar međunarodnog nogometnog tržišta, vrtoglavi iznosi su nešto protiv čega HNK Rijeka, Andrej Kramarić ili bilo koji pojedinačni klub ili igrač ne mogu ništa, ocjena moralnosti cijelog sistema je na krovnim nogometnih organizacijama, kako svjetskoj, tako i kontinentalnim, a njima ovaj sistem itekako odgovara.

Međutim, ono što upada u oko je to da nogometni transfer ne staje na nogometu, njime se pokušavaju okoristiti i mnoge male ribe, simbiotski nametnici svakog nogometnog kluba. Jednom riječju, novinari. Isprika časnim iznimkama, stvarnim insajderima koji drže do novinarske časti i etike pa objavljuju samo provjerene i stvarne informacije, Vi, gospodo, ste „čuđenje u svijetu“. Primjetno je kako na jednog od Vas dolazi barem petorica Njih (prikladnije bi možda bilo malo slovo), bezdušnih parazita željnih nekoliko centi zarade, amoralnih i neetičnih spodoba spremnih prodati dušu, iskriviti istinu radi vlastitog dobitka.

Nije prvi puta da se ovaj portal, složen mahom od novinarskih naturščika, volontera i početnika, oglašava po ovom pitanju. Boli nas gledati kako se takozvani veliki novinarski bardovi, iskusnjare s imenom i navodnom titulom natječu u prodavanju neistina, svjesnom plasiranju apsolutnih laži i korištenju Rijeke i Kramarića kao posljednjeg vlaka za uzdizanje svojeg već odavno pregaženog novinarskog ponosa, dostojanstva i obraza. Bit ćemo iskreni, gade nam se ti likovi, tužne persone kojima je istina samo jedan, najmanje privlačan, put, nešto što poput ivera iritantno bocka i traži da bude primijećeno, iako to nikako ne želite.

Još lako kada iza laži i obmana stoje oni kojima je Rijeka daleko od doma, a još dalje od srca, prihvatit ćemo nekako razne uhljebe iz metropole, kako državne tako i one samoprozvane, južne. Opsovat ćemo ispod glasa i okrenuti se na drugu stranu, nikada nam nisu bili zanimljivi. Međutim, kada se nešto tako događa u tvojem dvorištu, onda je vrijeme za reakciju. Zato, domaća prodana dušo, zapamti ovo sada jednom za svagda. Tužna je osoba koja ruši i podmeće u nečemu što bi trebao biti njegov dom, njegova ljubav i njegov ponos. Tužna je osoba koja se prostituira za nekoliko klikova, isključivo traži crnilo i tamo gdje ga nema, svoje tekstove piše na osnovu svojih sinoćnjih noćnih mora, a inspiraciju po svemu sudeći traži u vlastitoj zahodskoj školjci. Tužna je osoba koja i nakon što objavi toliko netočnih, neprovjerenih i svjesno lažnih informacija sebi uzima za pravo predstavljati moralnu vertikalu, donositelja svjetla u tunel pun mraka. Pravi lučonoša, latinsko ime istoga ne moramo pisati. Kao ironija za kraj, poslužit će ime tvoje dike, velikog sportskog portala čiji si vlasnik. Uspješno si spojio sport i komercijalu, podsvijest ne da mira.

Ti, domaći izdajniče, znaš kome se obraćam, tužna si osoba, a čovjekom te uz sav trud ne mogu nazvati.

Komentari

komentari

F. Stojanac

More articles by F. Stojanac