Povijest se (ne ) ponavlja?

09 tra., 2017 by S. Host

Print this article Font size -16+

Kažu da tko se jednom opeče i na hladno puše. Navijači Rijeke su neka posebna skupina, nisu se jednom opekli, ima tu mnogo opeklina raznih stupnjeva. Sudbina, često ne samo ona, poigravala se s osjećajima, režirala, opet, ne samo ona, priče opasne po zdravlje svakog tko diše za “bijele”. Podzemne vode, crne mačke, hod ispod ljestava, prokletstva, numerologija… i da… i “oni”. Svatko može naći razlog. Pobjedom u utakmici protiv Dinama, odlaskom na velikih 7 bodova prednosti, mogla se početi pripremati vitrina za smještaj bujola. Oni stariji, s više “opeklina”, svjedoci svih dosadašnjih ugaslih nada, ovaj put su vjerovali da je napokon došao kraj dramama poput Genclerbirligia ili Biliškova i primanju golova u posljednim trenucima susreta.

Situacija u kojoj je danima prije samog početka susreta zamjenski stadion na Rujevici bio rasprodan, događaj, ili kako se sad servira, event, na kojem moraš biti, za susret koji je kod mnogih, iako ima još dosta kola za odigrati do kraja prvenstva, proglašen odlučujućim. Mahnita potraga za ulaznicama, pozivi, te nuđenje pozamašne svote novaca za istu, upotpunili su svu gungulu oko derbija prvenstva.

Prvi dio susreta završio je početnim rezultatom, uz više prilika Rijeke, padanje Dinamovih igrača pri svakom kontaktu, što je rezultiralo konačnim 31 prekršajem kod domaćina uz samo 12 gostujućih. Nije pao Roman Bezjak u najvećoj prilici prvog dijela, iako je bio pod prekršajem, i uz pregršt primjera igrača u plavim dresovima kako se to radi. Prekomandirani Vešović na lijevoj strani zaustavio je najveću opasnost po domaćina, Soudanija, i uz to bio pokretač napada i velika prijetnja u napadu. Bijeli stroj funkcionirao je savršeno, bez panike u obrambenim zadacima i stalnim prijetnjama prema Dinamovom golu.

A kada je Franko pospremio glavom loptu u Livakovićevu mrežu… pogled tribina prema pomoćnom sucu, prema glavnom, semaforu, štipanje, ne nije san… erupcija oduševljenja, naplata svih muka, pogodak za povijest. Stisnuo je potom gost, svjestan da gubi prvenstvo. Minute u sporo prolazile. A onda jedan fenomenalni potez Soudania, škarice, za loptu u rašljama domaćih i izjednačenje rezultata.

Koja je bila minuta? Ista ona u kojoj je Hasančić postigao pogodak, a Krečak podigao zastavicu, ista brojka koja je neizostavan dio svakog grafita i murala posvećenog klubu. Čudan splet okolnosti, dva susreta koja su nosila naslov. Jedan bujol je nepovratno i nepravedno otišao. Neki kažu da je i ovaj. Kod četiri boda prednosti Rijeke.

Rijeka i dalje drži sve u svojim rukama. Rijeka, ekipa koja ne zna za poraz u prvenstvu, ima toliku bodovnu prednost da si može dozvoliti i poneki kiks. Doduše mali. Neriješeni ishod s jedinim konkurentom za naslov, koji nema prava na pogrešku, bez obzira na poznavanje stanja u našem nogometu, treba biti velika psihološka prednost. Uz nadu da će već za sljedeći susret, ili event, zvati vas barem deset ljudi s pitanjem: ” Imaš kartu viška?”

Komentari

komentari

S. Host

More articles by S. Host