Proljeće na moje rame slijeće…

17 sij., 2015 by Hoću Ri

Print this article Font size -16+

Po dobroj, staroj, ustaljenoj praksi, hrvatski prvoligaši su oko svetog Nikole otišli na svoju tromjesečnu hibernaciju. Svi smo svjesni činjenice da se dobar dio našeg omiljenog nogometnog natjecanja održava na glorificiranim oranicama, ali još uvijek nikome nije jasno zašto čak i Rusi te Skandinavci imaju kraće zimske stanke. Vjerojatno je to do obazrivosti prema igračima iz egzotičnih zemalja koji bi u suprotnom morali nositi dolčevite ispod dresa i rukavice. Hrvatska – zemlja tolerancije i obzira.

Prošla sezona bila je iznimka te je stanka bila nešto kraća radi predstojećeg mundijala, sve kako bi se Vatrenima omogućila bolja priprema za nastup na najelitnijoj svjetskoj smotri nogoloptanja. Meksikanci, koji su ispali kobni za naš dream-team, imali su stanku od čak nekoliko mjeseci kako bi se svi reprezentativci iz meksičke prve lige mogli bolje uigrati i poraditi na kemiji unutar tima. Znate kako kažu – dobra isprika je vrednija od zlata.

Jesen na travnjacima MaxTV Prve Lige često je zanimljivija od proljeća s obzirom da mnogo navijača i klubova još gaji kakve takve nade u regularnost natjecanja i mogućnost osiguranja što bolje startne pozicije za proljeće. Kada zeleno godišnje doba stigne, sve je više-manje riješeno. Pozicije su zauzete, ‘safety car’ se maknuo, a na stazi je vrlo malo šikana pogodnih za pretjecanje. Ipak, puk se mora zabaviti, a pretvaranje domaćih klubova da su profesionalni i funkcionalni je uvijek zabavno.

„Proljetna neizvjesnost“, djelo naivnog hrvatskog umjetnika, ulje na blatu, cca. 2012.

…ne mirišu mi Žužuli…

 „Velika četvorka“ HNL-a prva zauzme pozicije i načelno nema velikih pomaka još od sredine jeseni pa do kraja sezone, međutim to ne znači da je u njihovim redovima išta manje zabavno tijekom ‘sezone ledenih krastavaca’©.

Kako je zima u pravilu hladno godišnje doba, izvršni (do)predsjednik Dinama rijetko dopušta da ga ponude ‘izuju iz cipela’ na polusezoni. Nije dobro za zdravlje biti bos na hladnoći. Unatoč tome, modri su navodno (op.u. po pisanju uvijek lojalnih novinara) utržili 1.5 milijuna eura na posudbi (s pravom prvokupa) ‘najčudnijeg hrvatskog napadača’ u davljenike sa Sardinije. Još čudnije zvuči podatak da je na dotičnom inzistirao sam trener, nekad veliki napadač Gianfranco Zola. Tko zna kako će Čopova teatralnost proći u zemlji gdje je nogometna teatralnost i rođena. U ostalim vijestima, novinari EPH rade prekovremeno kako bi napumpali cijenu budućem metronomu Vatrenih i ljubimcu Das Trainera, Marcelu Brozoviću. Saga oko interesa Arsenala za veznjaka Dinama traje skoro koliko i saga o transferu određenog stopera Hajduka, djeteta istog kvartovskog asfalta kao i Brozović. U igru se navodno uključio i milanski dvojac, no procjena struke u gradu mode bila je da je Tino Sven Sušić bolje ulaganje.

Predviđanje je kako će u Maksimirskoj 128 proljeće proteći u pumpanju statistike Angelu Henriquezu, cjenkanju oko njegovog otkupa, a onda i promptnom transferu s Maksimira. Sljedeći projekt i krava muzara plavih mogao bi biti Dani Olmo, a Zdravko Mamić vjerojatno koristi zatišje kako bi se pripremio za svoju novu poziciju savjetnika u ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta nakon parlamentarnih izbora.

Rijeka nastavlja sa svojim uobičajenim racionalnim poslovanjem, a neizvjesnost bi mogla potrajati sve do početka travnja i susreta s Dinamom. Neovisno o rezultatu, taj susret biti će točka na i cijele sezone, nakon koje će v.d. predsjednika modrih ili održati slavodobitnu press konferenciju oko ‘la decime’, ili morati ‘dodati gas’. Ne škodi spomenuti kako prije tog dvoboja, klub s Kantride mora na noge ostatku ‘velike četvorke’. Većih šokova u svlačionici vjerojatno neće biti (zar su nakon posljednjih događanja i potrebni?), ekipa će se uigravati za novu sezonu i potencijalni europski iskorak, a skauti će s umjetnim brkovima i lažnim naočalama skitati od Vardara pa do Triglava. Sportsko direktorski dvojac Juričić – Mance vjerojatno već ima žuljeve od mobitela na uhu. Ako sve krene po planu, Rijeka možda dobije nasljednika Bledija Shkembija, a Damir Mišković na kraju sezone, u stilu Đure Kojota, stisne veliki prekidač na „ACME“ eksplozivu i pošalje Kantridu u povijest uz tradicionalni vatromet.

„Aliens…“

Na bijeloj strani Splita sve se nastavlja po starom. Štand za prodaju postavljen je na više punktova diljem nogometne Europe, a emisari s Poljuda žustro viču „Ajmo, ljudi, još malo pa nestalo! Samo friška roba, samo iz Dalmacije!“. Put prema izbavljenju iz dužničkog ropstva solidno je nastavljen slanjem Milića u Belgiju te Nećaka u Milano, a novih lutaka u izlogu ne nedostaje. Problem je samo diskontna cijena po kojoj klubovi žele kupiti bile tiće. U nekom opskurnom kafiću, Mario Maloča i njegov impresario Pašalić pokušavaju izvući ime kluba u kojega brzi stoper još nije bio „skoro pa transferiran“. Nažalost po Hajduk, do mjesta višeg od trećeg morat će pričekati barem parlamentarne izbore. Do tada će se bili puk zabavljati usavršavanjem ekonomskog znanja.

Najpoznatija građevinska braća u hrvatskom klupskom nogometu poslije ‘braće’ Medić (predsjednik Medić, predstavnik kluba Medić i inženjer građevine Medić) nastavljaju po starom. Dinamo se okrenuo stranom tržištu, Rijeka bira igrače iz regije koji se vraćaju iz inozemstva ili traže odskočnu dasku ka istom, dok Split sastavlja all star ekipu ostatka HNL-a. U duhu navedene prakse, na Parku mladeži skrasili su se Slavko Blagojević i Chung Woon. Istovremeno, crveni će željno usmjeravati pogled prema područnom uredu II. HNL, ispostava Imotski, u nadi da će netko od kontingenta njihovih igrača postati novi Ante Rebić. Do tada, vrlo je izglaedan pokušaj unovčavanja Ante Ercega. Zainteresiranih, izgleda, ne nedostaje, no globalna recesija ostavila je svoj trag i na nogometnom mercatu. Na sreću po ‘đavole’, dok god ima planina koje se trebaju probiti i tunela koje se treba dekorirati – nema potrebe za prodajom klupske srebrnine u bescjenje.

Kladionice u regiji već primaju oklade o tome nakon kojeg kola će iduće jeseni će Zoran Vulić biti bivši trener Splita, dok je HNL-ovska javnost ostala zakinuta za očinsku figuru dosadašnjeg trenera Ivana Matića. Jesen bi za ‘radnike’ mogla donijeti nova putovanja na zapad starog kontinenta i novu ediciju klupskih šalova, osim ako…

…kumovi odoše, a ja ostah…

…najpotentniji trener HNL-a, u svakom smislu, ne bude opskrbljen novim vagonom mladih i nebrušenih dijamanata iz smjera Maksimira. U protekle dvije sezone, Lokomotiva je poslužila „svrsi“ afirmirajući nekoliko odličnih mladih igrača (Budimir, Pjaca, Kramarić…), no roster je ove sezone nešto tanji, a Ivkovićeva pedagoška crta morat će se dokazati na triu Pavičić-Kolar-Marić. Ako klub s Kajzerice ne uspije na proljeće iskristalizirati novu export zvijezdu, veliki brat iz maksimirske šume nada se da će barem unovčiti Antu Rukavinu i Franka Andrijaševića ili rehabilitirati centralni duo Begonja – Šovšić. Negdje u prikrajku, svoju šansu vreba i jedan reprezentativni vratar… Predviđanje – neizvjesna borba za Europu. Ukoliko ne bude zanimljivih kontakata do kraja sezone, možda bude nužno pogurati Lokose i njihov asortiman u europski izlog.

Lee Addy prilikom predstavljanja u dresu svog Dinama.

Nakon porazne jeseni, ‘farmaceuti’ se nadaju povoljnijem proljeću i bijegu sa začelja. Nije samo rezultat bio problematičan protekle polusezone, već je i sama igra davala na znanje kako se ništa ne može promijeniti na bolje u dogledno vrijeme. Starom i tradicionalnom hrvatsko-nogometnom praksom, čelnici su se odlučili na ‘šok terapiju’ pa na klupu instalirali čovjeka koji u svojem životopisu ni kriv ni dužan ima četiri pokala i više nastupa u europskim natjecanjima. U duhu bratstva i drugarstva, put Koprivnice trebali su krenuti stoper upitne dobi, Lee Addy, te najveći gurman među fantazistima, Said Husejinović (Oprosti, Hrvoje Š.). Navodno su se ukrcali u Murski Express, ali na kolodvoru u Koprivnici izašao je samo Petar Mišić. U ovoj houdinijevskoj varci, Husejinović i Addy osvanuli su ponovno u Zagrebu, a njihova buduća destinacija i dalje je upitna. Unatoč pomoći, i dalje je neizvjesno hoće li Slaven Belupo održati svoj status u elitnom hrvatskom nogometnom natjecanju, ali da su im se šanse ponešto povećale – jesu.

…evo Bože, evo Bože, bogu da se pomolim.

Igor Pamić doveo je igranje Football Managera u stvarnom svijetu do razine znanosti. Iako je prilično neobično uporabiti sintagmu ‘kostur momčadi’ u kontekstu kluba koji svaki prijelazni rok dovodi gotovo devet novih prvotimaca, proverbijalni kostur Istre se preselio na Park mladeži, a i zadnji član tog tria, Jure Obšivač, na izlaznim je vratima pod uobičajenom parolom „izašli smo u susret da čovjek zaradi“. Istrijani su opravdano zabrinuti do kada će ‘div iz Žminja’ uspijevati krpati momčad dovlačeći vagone anonimaca sa svih strana Balkana, međutim tu na scenu stupa Božo iz naslova ovog odjeljka. Naime, riječ je o Boži Sliškoviću, dežurnom hrvatskom skautu za Brazil i dobar dio Brazilaca u Portugalu, te su pregovori oko brazilskog stopera i krila u zadnjim fazama realizacije.

Pozitivna za Istru je, svakako, i informacija da u Dinamu nemaju namjeru odlazak Duje Čopa nadomjestiti najpoznatijim revolverašem u hrvatskom nogometu, Dejanom Radonjićem. Uz potencijalne dolaske Sliškovićevih legionara te ostanku Joa i povratku Sandija Križmana, Pamiću preostaje samo da od igrača s TransferMarkt filterom „club: unattached, region: eastern Europe“ izmisli korektora vezne linije i stopere. Ne bi škodilo ni kada bi hodočašće Zvonka Pamića u svetište Sv. Stanislava Peharca urodilo plodom. Opstanak, doduše, ne bi trebao doći u pitanje.

Sliškovićeva referenca broj 1.

Stanje na Dravi je uvijek interesantno svima u hrvatskom nogometu. Klub je već godinama u krizi, a mladi talenti samo niču. Da je ponešto zahladilo na relaciji Osijek – Maksimir postalo je jasno kada je Zdravko Mamić odustao od dovođenja Borne Barišića te počeo ozbiljno razmišljati o preusmjeravanju dvojca Husejinović – Addy sjeverno od Zagreba. Prešućeno pitanje je znači li ovo da je Osijek pao u nemilost i prepušten je ‘tržištu’ te će se za opstanak morati boriti svojim igrama na terenu? Rijeka, koja se krizom jedinog preostalog slavonskog prvoligaša okoristila tako da je bez puno poteškoća dovela Mišića kojeg su već dugo imali pod nadzorom, obećala je pomoći u vidu posudbe igrača van prvog plana. Kohorta nije sretna, Armada drži palčeve da određeni igrači odu na posudbu, a nova uprava Osijeka još uvijek traži svoje mjesto plivajući među suprotstavljenim strujama koje kroje HNL.

Lipe cvatu, Reno još nije vani

U najtežoj poziciji nalazi se Zadar. Klub koji je počeo kidati veze s južnijim velikim bratom i čiji je jedini razlog dugovječnosti u HNL trenutno čeka saslušanje u USKOK-u, shvatio je ‘što je tu na stvari’ još sredinom jeseni te je zaključio kako predstave na terenu ionako nisu bitne. Rezultat je bilo dovođenje ‘trenera svih trenera’ na klupu. Međutim, kako ni svemoćni imperator Kine i Bliskog Istoka nije bio od pomoći, bivši zadarski sudac Sinovčić morao je posegnuti za teškom artiljerijom. Trener Zadra postao je Sinovčićev davno izgubljeni brat blizanac, Igor Štimac, a pomoći se na Stanovima nadaju i iz smjera Rijeke u vidu nekolicine mladih igrača Rijeke koji ne završe na posudbi na drugim destinacijama. Bitnije za zadarske nogometne kibice bi mogao biti gubitak najboljeg riječkog malonogometaša, Ivora Weitzera, koji se nastanio u kadru Roberta Jarnija s ‘one strane Baranje’, u Pecsu.. Uz sve navedeno, ex-Zadarcommerce je uz Osijek najizgledniji putnik u drugu ligu.

Dražen Medić, snimljen kako sjedi na svom diplomskom radu.

Glavni kandidat za ispadanje prije početka sezone zimske je ferije dočekao u sasvim ugodnoj sredini tablice. Iako stvari nisu ni izbliza gotove, tj. opstanak još nije osiguran, izgleda kako je od svađa oko toga tko je u nemilosti Velikog Vođe HNL-a najviše profitirao bliski prijatelj Milana Bandića. Zagreb je klizio kroz jesen gotovo zaboravljen i prepustio svađu oko fenjera triu Slaven-Osijek-Zadar. Unatoč činjenici da je jedan od trenutno najvrjednijih eksponata iz Zagrebella, Gabrijel Boban, na izlaznim vratima, te da momčad ostaje na nemalim leđima Valentina Stepčića, čini se kako će ‘pjesnici’ ostvariti svoj zacrtani plan, putem dodajući nove argumente zašto HNL ne bi trebao biti profesionalna liga.

Ravna mi je Jugoslavija Hrvatska

Stanje u HNL-u je odavno prešlo granicu apsurda, no to nažalost nije dovelo i do novih sapunica na mercatu, niti nesvakidašnjih priča koje bi punile stranice sportskih rubrika. Naša omiljena močvara ustajala se u svom apsurdu i jednostavno nas nema što iznenaditi, osim ako ne otkrijemo da postoji i četvrti brat Medić – igrač Medić (stariji). Sve ovo rezultiralo je u jednom od najmanje neizvjesnih proljeća u dugo vremena, što je znatan uspjeh za ligu u kojoj se ionako većina stvari zna godinama unaprijed. Preostaje nam samo vidjeti hoće li bez prvoligaškog nogometa ostati Slavonija ili Sjeverna Dalmacija, te može li Mario Maloča zbilja napustiti granice X. izborne jedinice, mjesni odbor Poljud.

Autor: A. Bučić

Komentari

komentari

Hoću Ri

More articles by Hoću Ri