Rijeko nisi sama
Prožeti emocijama, uništavani nepravdom ali hrabri i moćni, dignuta čela i junački stisnutom šakom. To je Rijeka koja je prekjučer pobijedila. To je ekipa i momčad za koju valja izgubiti glas, pustiti suzu te potrošiti živce sa ciljem da se njih gurne prema konačnoj pobjedi. Vrijedi svaki doživljaj, svaka sekunda dolaska prema cilju. Pamtit će svi, a najviše Rijeka jer kada je na ovaj način, onda je slađe.
Sada se pokrenula mašinerija. Ogromni vanserijski dizel stroj, motor neslućenih proporcija se zahuktao i kreće prema najvišim okretajima. Stroj koji 25 i više godina gazi sve pred sobom po krinkom mržnje i rivalstva kreće na „kamenčić u cipeli“. „Žulj“ koji smeta jer se usudio ugurati tamo gdje je tron rezerviran samo za „velike“ klubove. Kada navijači kluba sa juga Jadrana u derbiju Dinama i Rijeke navijaju za svoju braću iz Maksimirske 128, onda znate da činite velike stvari. Kada se ljudi priklone najvećem neprijatelju kako bi anulirali i zatomili vaše pobjede i uspjehe, onda znate da smetate i da je voda došla do grla. Peče ih, boli ih svih, jer je ta mala vojska sa Kvarnera došla i poremetila stogodišnje planove klubova kojima se „diči cijela Hrvatska i Hercegovina“.
A zamislite kakva je to nacija koja svršava na takve dvije moralne zadruge. Koje su to nakaradne glave koje vlastiti neuspjeh skrivaju iza tuđih uspjeha te se tješe pravednošću istovremeno braneći monopol dvaju režimskih klubova. Šutjeti će i kroz prste gledati crnom Vučemilović-Šimunoviću, sve zbog „višeg cilja“, jer to je danas pravda u ‘Rvata. Ako ja nemam „kravu“, zašto bi je susjed imao. Nek’ mu crkne.
Nekoliko je lijepih vijesti tijekom te subotnje večeri stiglo u naša srca. Od hrabrosti bijele posade, od Kekove šake podno južne tribine, od crnogorčevih „jebanja i nabijanja“, do telefonskog poziva iz daleke Nigerije. Možda je taj posljednji poziv upravo najviše razveselio sve ljude dobre volje kojima je taj štit sa imenom Rijeka na srcu ili barem tu negdje blizu srca. Potez koji će svojim tijelima i glavama štititi tisuće onih „luđaka“ sa gostujuće tribine nacionalnog „stadiona“, te još nekoliko tisuća onih koji su ostali čuvati grad. Potez koji jasno kaže da je bilo dosta jebanja i silovanja. Bolje kroz granje, pa nek’ boli i nek peče. Bit će slađe, bit će dražesno. Još poruka na kraju balade: Predsjedniče, ustrajte do kraja i zaštitite svoje igrače i navijače od zločinačkog sustava i sistema. Maknite se iz kaljuže i pokažite što mislite o njima i njihovom “putru na glavi”.
Sami protiv svih više nije samo transparent ili grafit napisan na jednoj od riječkih poznatih građevina, sada postaje krilatica iza koje staje cijela Rijeka, cijeli Kvarner i sav normalni svijet, ako takvog još uvijek ima u ovoj nakaradnoj državi. Pa ako i takav na kraju padneš, barem ćeš moći pogledati onog kraj sebe i reći: „Pokušali smo sve, nismo uspjeli…Pokušati ćemo ponovno“. Rijeka neće ostati na pokušaju, Rijeka će ih sve pobijediti i zajedno sa tisućama slaviti u inat bratskim zadrugama, udruženim pothvatima i silnom mašinerijom koja stoji iza nekad obožavanog grba sa prsima dresa sa kvadratićima. Nisu tu samo “ljudi u crnome” problem. Oni su samo “orkestar” koji svira po notama “maestra”.
Sada se stavlja nova traka u pisaće mašine. Pale se monitori i glancaju tastature. Sluganska pera oštre „noževe“ kako bi posljednjim trzajima zaustavili Rijeku, omalovažili uspjehe i pobjede, a sve u svrhu očuvanja hijerarhije i državnog poretka dvaju režimskih projekta. Pale se pogonski motori i pumpe za ispumpavanje, jer je voda već navrla u nagnuti brod. Dijele se lekcije iz sela i zaseoka, od ljudi ogrnutih „bilom“ ili „modrom“ bojom. Opet, sve u jednom cilju – očuvanja hijerarhije i prioriteta svih pravih i najkatoličkijih ‘Rvata. Diže se hajka na klub i ekipu koja je uz Real Madrid jedina neporažena momčad Europe. Momčad koja uvjerljivo vodi na tablici HNL-a i igra polufinale Kupa. Momčad koja skoro tri godine nije izgubila domaću utakmicu i koja zabija uvjerljivo najviše golova, a prima najmanje. Klub koji je proteklih godina držao i dizao ugled Hrvatske u UEFA-inim natjecanjima i koji nije zaslužio da se vodi specijalni i organizirani rat protiv njega i njegovih navijača. Smetamo im, ali da su u takvoj panici, to nitko nije očekivao.
Nama ne treba nitko, samo Rijeka i par dobrih ljudi da pravim potezima pokažu svima što je Rijeka i kako izgleda kada proradi srce i inat. Zato samo naprijed bijeli brode, pošalji par torpeda i potopi nagnute brodove.
foto: NK Rijeka
Komentari
Related Articles
Statistička analiza sezone
Donosimo Vam statističku analizu protekle sezone u kojoj je HNK Rijeka ostvarila još jedan povijesni uspjeh plasmanom u skupine Europske
Mano a mano (Rijeka – Dinamo)
Polako naš strojovođa Matjaž zahuktava bijeli vlak, no kompozicija od 11 vagona još nije poznata niti njemu. Uzimajući u obzir
Ulaganje ili promjena
Polako dolazimo do konca i te „zlokobne“ veljače, barem što se hrvatskih nogometnih „travnjaka“ tiče ali malo što se promijenilo
