Šampioni
Šampioni, šampioni! Tim je povikom dobro ispunjenog zamjenskog stadiona Rujevica započela ali i završila utakmica polufinala Kupa “Hrvoja ćustića”. I cijela je bila svečana, pomalo revijalna, rekli bi – zabavna. Ljudi su jučer sa guštom došli pogledati svoje ljubimce u, ovoga puta, ljubičastom izdanju. Autor ovoga članka se ne sjeća kada je zadnji put Rijeka pred svojim navijačima u domaćoj službenoj utakmici nastupila u ijednoj varijanti, a da nije bila potpuno bijela. Bilo je zanimljivo vidjeti “viole” ali i pomalo teško se priviknuti da su ti “bijeli” protivnici na vlastitome terenu. Ali dobro, sve valja probati i treba si ponekad dati oduška, a po svemu jučer viđenome, ljubičasti dresovi će gaziti travu stadiona “Anđelka Herjavca” u mjesecu svibnju.
Rijeka je autoritativno još jednom porazila ekipu Zorana Zekića koji već sada, polako ali sigurno, razvija kompleks od strane Matjaža Keka. Bio nekadašnji napadač Rijeke trener Osijeka ili moldavskog Sheriffa, uvijek i stalno gubi od Rijeke i to mu očito postaje lagani uteg. Utakmicu je Osijek izgubio lagano i jednostavno, bez neke prevelike muke kod Riječana. Tri torpeda Maria Gavranovića, od kojih je onaj posljednji zaista remek-djelo cijele ekipe, a posebice ubačaj Leonarda Zhute koji je “u palac” pogodio švicarca u napadu Rijeke. Pogodak je nažalost primljen, upravo onaj koji Osijeku daje kakvu-takvu nadu u Gradskome vrtu, ali je on došao više kao splet nesretnih okolnosti koje su dovele do tog kaznenog udarca.
Utakmica je imala i svoj emotivni trenutak na samome početku. Nažalost, kako to obično biva kada netko drag i voljen napusti kolektiv kakav je NK Rijeka, upriličena je minuta šutnje. Vrijedni i marljivi Joso Jeseničnik je godinama brinuo o svome klubu i najmanjim uzrastima, da ponosno i u svakom trenutku nose grb na svojim majicama i hlačicama. “Prco” je napustio ovaj svijet i svoju Rijeku godinu dana nakon odlaska u mirovinu koju je trebao provesti na tribinama te se veseliti naslovu prvaka koji se Rijeci smiješi. Ostat će zauvijek u našim sjećanjima, kao i sjećanjima onih stotina dječaka koji su prošli kroz svlačionice stadiona na Kantridi.
A kad smo već kod lijepih sjećanja i spomenutog Anđelka Herjavca, upravo na njegovom stadionu će se igrati finale Kupa “Hrvoja ćustića”. Možda znamenito i indikativno, jer se radi o dvije, možemo slobodno reći, žrtve hrvatskog nogometa i saveza koji upravlja njime. Onaj čije ime nosi stadion u baroknome gradu je stradao u automobilskoj nesreći, ali je njegovo životno djelo, njegov Varteks stradao pod čizmom ljudi i saveza koji već godinama masakrira ovaj predivan sport na ovim prostorima. Kup čije nas službeno ime podsjeća na mladića koji je upravo zbog tog saveza izgubio život, a za čiju smrt nitko nije odgovarao, je danas sjećanje da tamo gore sjede neki ljudi koji zbog fotelje, moći i novaca ne prezaju niti za životima mladih nogometaša, gledatelja niti dužnosnika. Upravo je Hrvoje ćustić, a bome i Anđelko Herjavec ono što gospodu iz Vukovarske ulice u Zagrebu mora boljeti. To su njihove žrtve, njihovi propusti.
To su isti oni propusti koje smo mogli vidjeti po završetku utakmice na Rujevici. Nasilno skidanje razdraganih navijača sa ograde te bezobrazno ponašanje onih koji bi trebali biti na usluzi su samo jedan od rekvizita i jedan od pokazatelja stanja u hrvatskom nogometu. Navijači su krivi za sve silne pokradene milijune, za smrti nogometaša, za razrušene i derutne stadione, za njive a ne travnjake, te za posramljenu i uništenu sudačku zajednicu. Navijači su krivi što žele slaviti sa svojim igračima, sa onima zbog kojih putuju stotine i tisuće kilometara, zbog kojih se odriču velikih novaca kako bi ih nagradili pjesmom i aplauzom. Dok su u normalnim državama navijači razlog zbog kojeg se nogomet igra, u “Lijepoj našoj” su navijači razlog zbog kojeg postoji zatvor.
Ništa i nitko neće spriječiti vojsku plavo bijelih srdaca da dođe i bodri svoju Rijeku. Kako na Rujevici već u subotu, tako i u Splitu. Autom, busom, brodom, avionom pa i pješice. Rijeka ide po naslov, Rijeka kreće vratiti ravnotežu u nogomet, kada već vlast, sudovi, policija i ostali to ne žele.
Komentari
Related Articles
Prvi dio: Danas jedna obična priča, sutra velika legenda
Ovaj naslov jedne koreografije datira iz godina kada je naša Rijeka bila samo donji prosjek HNL-a, točnije iz sezone 2002./2003.
Plodovi škole
Riječka nogometna škola je kroz povijest proizvela mnoge sjajne igrače. Posebno se ističe prerano preminuli Petar Radaković, koji je svojim
Zec na ražnju
Ermin Zec više nije igrač Rijeke. Vijest je to koja nakon utakmice u Koprivnici i nije bila toliko neočekivana, barem
