This time next year…

This time next year…

Istinskim nogometnim navijačima i fanaticima se diže kosa na glavi kada čuju da netko navija za Barcelonu, Arsenal i, od talijanskih klubova, Milan. Svakome tko je iskusio što znači uistinu navijati i živjeti za klub zna da postoji samo jedna prava ljubav, jedan klub koji ti je sve na ovome svijetu, čije pobjede te dižu do neba, a nakon poraza osjećaš onu čudnu mješavinu tuge i ponosa. Da, ponosa, jer to je i dalje tvoj klub, on je živ i postoji, a, dok god je tako, možeš osjećati jedino ponos.

Međutim, gotovo svaki navijač ima klubove koje simpatizira. Za njih se ne živi, zbog njih se ne prelaze tisuće kilometara niti trpe gužve i kiše. Njih se prati iz naslonjača s pivom u ruci, kada prime gol se ponešto opsuje, ali to je uglavnom sve. To su klubovi u kojima pronađeš neki djelić svoj jedinog kluba, neku, ma koliko opskurnu, poveznicu koja te drži da ih pratiš i dalje, neovisno o rezultatima, igračima i trenutnim uspjesima.

Meni je taj klub Liverpool. Svatko tko zna makar mrvicu o nogometu će sada stati, nasmijati se i s pravom upitati: „Kakva je to poveznica između kluba koji je osvojio 18 naslova prvaka Engleske i tome dodao još 5 naslova Lige/Kupa Prvaka i Rijeke, ponosnog kluba s Kvarnera, ali ipak neusporedivo siromašnije povijesti?“. Kako bih obranio svoje mišljenje (tko mi je uopće kriv kada  ga prosipam na Internetu?) donosim Vam kratak pregled glavnih razloga zašto osoba koja navija za Rijeku treba simpatizirati liverpoolske Redse.

Za početak, ne moramo uopće krenuti od kluba, krenimo od gradova. Liverpool je velika engleska luka, grad posebno multikulturalnog štiha, stvoren na dugoj tradiciji brodogradnje i industrije. Poznat je i kao grad glazbe, mjesto od kud su potekli slavni Beatlesi. Podsjeća li Vas na nešto? No, to je samo početak. Znate li da je je slavnom Titanicu, registriranom u Liverpoolu, prva u pomoć priskočila Carphatia, brod koji je putovao na relaciji New York – Rijeka? U riječkom muzeju se tako i dan danas može vidjeti izložen jedan od rijetkih preostalih spasilačkih prsluka s Titanica.

Međutim, ne moramo se zadržavati isključivo na usporedbama dvaju gradova. I klubovi dijele neke zajedničke karakteristike. Liverpool je 18 puta osvojio titulu prvaka Engleske, ali od kada postoji Premier league, a to je sezona 1992/93, na naslov i dalje čeka, baš kao i Rijeka u domaćem prvenstvu. U međuvremenu je Liverpool osvojio 2 FA kupa, Rijeka ga je tu prestigla s 3 hrvatska. Možda nisu dramatične poveznice, ali čovjeka veseli.

Pogotovo ako se dotaknem prošle sezone. Sezona koja je oduševila navijače oba kluba, koju su oba kluba završila na drugom mjestu, ali s velikim potencijalom za napraviti i mnogo više u budućnosti. Čak je i recentna sportska politika klubova vrlo bliska – pametnom kupovinom nadoknaditi nedostatak financijske moći (Manchester City, Dinamo). A što reći o trenerima? Brendan Rodgers i Matjaž Kek su postali dio navijačkog puka, svojim odnosom, stručnošću i neposrednošću su osvojili srca dvaju gradova te zaslužili skandiranja vlastitog imena.

Još jedna stvar koja povezuje Rijeku i Liverpool je stadion. Kantrida i Anfield, dva stara stadiona s dušom. Generacije i generacije navijača prošle su Zapadom i Kopom, huk s tribina pratio je junake na terenu i slavio sve pobjede. Ovo je Rijeka ili This is Anfield, u toj priči je svejedno i jednako, stadioni s dušom za klubove s dušom. Sada je došlo vrijeme za krenuti dalje, poboljšati uvjete i povećati kapacitet, ali tu su oba kluba odlučila jednako – poštivati tradiciju i bogatu povijest. Ubrzo nakon što prvi bageri krenu radove na Kantridi, i na Anfieldu će se dogoditi isto. Početkom 2015. godine predviđen je početak radova u gradu na Merseyu, dinamika bi trebala biti slična onoj Kantride, do sezone 2016/17 bi sve trebalo biti gotovo, a stadion spreman za inauguraciju.

Nakon godina patnji i borbi sa samim sobom, propasti industrije i sustavnog ignoriranja velikog grada (Tuđman i Thatcher, puno hvala), budućnost za navijače oba kluba je svijetla. Rijetko tko može sakriti osmjeh, klubovi se konačno kotrljaju u pravom smjeru, momčadi su jake, treneri pravi, predsjednici sposobni. A onda zašto ne već sljedeće sezone naslov prvaka, prvi u trenutnim ligama za oba kluba, za oproštaj od stadiona i dodatni uvod u neka nova vremena? Vremena u kojima će Hrvatska i Engleska ponovno strahovati od dvaju dugo otpisivanih klubova, klubova koji su se vratili i pokazali da ništa ne može slomiti srca radnika, škverana, pomoraca, ljudi s mora naviknutih na jake vjetrove i sol koja nagriza žuljeve. Ljudi željnih slavlja i šampanjca za pobjednike. Još samo malo, i sve će biti tu, da ostane.

Komentari

komentari


Related Articles

S riječke place…

Spustila se zavjesa na još jedan dug i buran riječki “mercato”. Ocjena autora je da je Rijeka iz njega, kao

Treći pokušaj

Scena 1, 2. pokušaj za 3 boda. Format HNL-a se mijenja toliko često da se ne može očekivati kako će

Svršio P.E.N.I.S.

Završetkom proljetnog dijela prvenstva završila je i igra sastavljanja momčadi i pogađanja rezultata popularno nazvana “Proljetna ekspertna nogometna igra sastavljanja”