Tisuću želja na svakoj isto piše

Tisuću želja na svakoj isto piše

Potpisima Bernarda Matića i Nikole Totića stavljena je točka na “i” zimskog prijelaznog roka momčadi s Kantride koja privremeno boravi na Rujevici. Dva duga mjeseca strepnje navijača Rijeke da će se Rijeka uspijeti oduprijeti lešinarenju svog kadra i nadanja navijača režimskih klubova, potpaljivanja tekstovima, uvijek objektivnih novinara raznih jutarnjih telegrafa da će se upravo to dogoditi, napokon su iza nas. Struka i vodstvo Rijeke pokazali su da pušu u isti rog kao i navijači, te je sve podređeno svetom cilju – BUJOLU koji nam je već par puta ukraden od strane zagrebačkog centra zla. Pardon, moći.

Lijepo je bilo čuti izjave Ristovskog, Gavranovića, Vešovića kako ih ne zanima odlazak, kao i one povratnika iz bundesligaša Darmstadta, Romana Bezjaka, o završetku započetog posla, koje sugeriraju kako je ekipa u maksimalnom fokusu s mišlju na samo jednu stvar – konačnog “privođenja” bujola tamo gdje pripada – na bijeli Kvarner.

Rijeka - dosli i otisli

Već su spomenuti dolasci Matića (centralni veznjak i stoper) iz Zagreba, te Totića (lijevi bek) iz Krka koji bi do ljeta trebali tek produbiti kadar Kekove ekipe. Također je spomenut i povratak, doduše, na posudbu do kraja sezone, strijelca 7 prvoligaških i 2 europska pogotka, Bezjaka, popularnog Mrkog. Doveden je, na posudbu uz mogućnost otkupa ugovora, Dario Župarić (stoper), davna želja struke Rijeke, a koji nam dolazi iz talijanskog prvoligaša Pescare. Na žalost, odmah po dolasku Župarić je zadobio neugodnu ozljedu, a riječka struka pokazala je da misli ozbiljno te je dovedena još jedna, do sad neostvarena, želja, iskusni drniški stoper Ante Kulušić (Gencerbirgili) koji je posljednih osam godina svoj kruh zarađivao u jakoj turskoj ligi (često i kao kapetan svojih ekipa). Pojačanja iz prvih liga Italije, Njemačke, Turske, pripreme u toplom Portugalu, a pred tek 5 godina posuđivao se je novac za benzin za pripreme u ledom okovanoj Hercegovini, dok igrači i klub nisu imali ni za papar. Sve to promjenio je jedan telefonski poziv iz Italije, sa jedne strane pokojni Robert Komen, sa druge Damir Mišković. Nemojte me probuditi iz sna.

Kako se vidi iz prethodnog paragrafa Rijeka je dovodila pametno, dva igrača sa kojima je podebljan kadar i uloženo u budućnost (Matić, Totić), te tri igrača koji odmah mogu ući u prvih 11 (Župarić, Kulušić, Bezjak), a koji svojom kvalitetom i iskustvom ne trebaju dugo da se uklope u Kekov uštimani stroj. Trener Rijeke nije veliki ljubitelj argentinskog trenera Marcela Bielse čiji stoperi i napadači jedni druge vide tek na utakmicama, tako da vjerujemo da su novi igrači već upoznali sve svoje suigrače.

Od odlazaka treba notirati prodaju reprezentativnog stopera Mateja Mitrovića u trenutno vodeći klub turske lige Bešiktaš. 4 200 000€ na ruke i još milijun nakon određenog broja odigranih utakmica, te 20% budućeg transfera. Nema se tu šta reći, posao odlično odrađen, makar nas je Matej napustio na pola puta do bujola. Neosporno je da je Matej odigrao fantastičnu jesen, no mi smo i dalje klub koji živi od prodaje igrača, ne od kredita Grada ili sponzorstava “Turističke zajednice”. To ipak prepuštamo onima koji su svoju slavu gradili državnim novcima, a koje čekaju desetljaća klečanja i kmečanja pred imenom Rijeka. Matej je svoju klasu dokazao odmah po dolasku u Tursku te se je već nametnuo kao igrač iz prvih 11. Ostali odlasci su kozmetičke prirode, dva člana prvog tima koji su jesenas zabilježili minimalan broj nastupa, stoper Frane Ikić, te strah i trepet niželigaških ekipa Primorja (Spavaš li mirno, Naprijede sa Hreljina?), Haris Handžić, svoju sreću sada traže u Kopru i Debrecenu. Sretno im, i hvala na profesionalno obavljenom poslu u Rijeci. Nikada nije jako biti u grupi TNT (trenira, ne igra, trenira), a oni su to odrađivali šutke, profesionalno. Osim njih, uknjižena je i prodaja Vedrana Jugovića za oko 500 000€. Jeonnam Dragons iskoristili su mogućnost otkupa igrača koji je već bio na posudbi u Koreji, te on više nije igrač Rijeke na posudbi, već igrač prvoligaša iz Južne Koreje. Po istom principu Istra 1961 otkupila je ugovor Mate Miloša, no tu se radi o ciframa koje su višestruko manje. Riječka struka ovaj prijelazni rok je iskoristila i da neke mlađe igrače pošalje na posudbe u klubove gdje će više igrati, to su redom, Jamilu Collins koji, nakon šta se nije nametnuo u Istri 1961, odlazi u Šibenik do ljeta. Društvo u Krešimirovu gradu praviti će mu i Gerald Diyoke, dok je Dario Vizinger posuđen u Hrvatski Dragovoljac. Oba kluba su članovi 2. HNL. Kada se već spominju mladi igrači treba dodati da je u ovom prijelaznom roku Rijeka dovela dva mlada igrača, iz Abuja Academy nam dolazi stoper Bamidele Ayodeji koji je prošao i kompletne pripreme sa prvom ekipom, a iz skopskog Rabotničkog, na posudbu uz mogućnost otkupa, brat Stefana Ristovskog, Milan. Obojica bi do ljeta trebala biti članovi juniorske ekipe.

Priča ovog prijelaznog roka bio je igrač koji ipak nije sletio u Rijeku. Nikica Jelavić, nekadašnji as nekolicine premijerligaških klubova, a sada na privremenom radu u Kini, bio je na korak do bijelog dresa. Danima je ta priča uveseljavala hrvatski medijski puk u ovom vremenu sarmi i hladne prasetine, Nikica je i potpisao raskid ugovora, već bio i u Rijeci, sa avionskom kartom za Faro, no potvrda raskida ugovora nije stizala iz Kine. Pečat se negdje zagubio. Reći će neki, istrčalo se je pred rudo, radilo ražanj dok je zec još trčkarao kineskim prostranstvima, no iz dobro obavještenih, no neimenovanih krugova bliskih klubu dolazi informacija da je vijest o Jelavićevom dolasku u Rijeku procurila (čitaj: transfer je miniran) iz zagrebačkih managerskih krugova. Tako to biva, svatko bi komadić kolača, mrvicu sa kraja stola. Ipak, likovanje režimlija čija su pojačanja, uzgred, notorna brazilska pijanica i stoper rezervne ekipe bugarskog prvoligaša, oštro su prekinuta dolaskom najboljeg napadača tipa “Bezjak” – samog Romana.

Rijeka - pripremne

Riječke pripreme trajale su skoro mjesec dana. Početni i završni dio priprema odrađen je u Rijeci, u kampu na Rujevici, dok se je između toga išlo u sunčani Portugal. Rijeka je odigrala 8 susreta i pobijedila je u svih 8. Dakako, svi protivnici nisu bili iste jačine, bilo je tu i slovenskih trećeligaša, ali i respektabilnih skandinavskih i čeških prvoligaša. Matjaž Kek dao je priliku čak trideset i jednom igraču, no pripreme, a to se najbolje vidi po minutaži istih, iznijeli su oni koji čine srž naše ekipe. Prije odlaska u Portugal odigrane su tri utakmice, a redom su padali Triglav, Bjelovar i Celje. U sklopu portugalskog dijela priprema Rijeka je sudjelovala na Atlantic Cupu, te se je tamo susrela sa danskim Aarhusom, švedskim Djurgårdenom i češkim Jablonecom. Rijeka je i osvojila Atlantic Cup, nadamo se, kao uvertiru u osvajanje Bujola i Važa. Po povratku iz Portugala odigrani su susreti sa  Domžalama i Ilirijom. Susret sa Ilirijom, kao i oni sa Bjelovarom i Triglavom prije odlaska u Portugal, poslužili su Matjažu Keku da minutažu pruži nekim igračima koji manje igraju, kao i nekim juniorima. Kako su ti susreti završili visokim pobjedama protiv nedoraslih protivnika, tako su i neki igrači koji su pričuvni u “ozbiljnim” susretima postali najefikasniji na prirpemama. Čestitke obojici (Matei i Ajayi) koji se na pravi način bore za mjesto prvotimca.

U osam pripremnih susreta Rijeka je zabila čak 26 pogodaka (3,25 po susretu), a primila je 6 (0,75 po susretu). Četiri od šest primljenih pogodaka pali su u susretima sa Domžalama i Celjem. U oba susreta Rijeka je bila u rezultatskom deficitu, a pokazala je mentalnu snagu da u oba slučaja okrene rezultat. Prvi strijelac priprema je Florentin Matei sa 5 postignutih pogodaka (3 Iliriji, 2 Aarhusu), a prate ga Alexandar Gorgon sa 4 (Bjelovar, Celje, Aarhus, Jablonec), te Obi Ajayi (2 Bjelovar, 1 Ilirija), Matic Črnic (Triglav, Celje, Jablonec) i Mario Gavranović (Bjelovar, Jablonec, Domžale) po 3. Prvi asistent priprema je Ajayi sa čak 6 asistencija dok su po dvije skupili Ristovski, Mišić, Matei i Črnic. Zanimljivo je da su bekovi i veznjaci ubilježi tek pet asistencija (po dvije Ristovski i Mišić, jednu Martić) i zabili tek jedan gol (Žuta). Kod stopera je slična situacija, Kulušić je zabio 2 pogotka, dok su Ayodeji i Elez zabilježili po asistenciju. Dakako, njihov primarni posao je obrana vlastitog gola, a ne napad na protivnički, no zadnja linija i srce veze, u ovim pripremama, nisu bili raspucani (3 pogotka i 7 asistencija)

Jedini igrač koji je nastupio na svih 8 pripremnih susreta je Črnic, dok je većina, nominalnih prvih 11, nastupila na 6 ili 7 susreta. Manji broj susreta koji je, dakako, rezultirao i manjom minutažom, zabilježili su novopridošli igrači (Kulušić, Župarić – ozljeda), kao i juniori (Mulac, Lepinjica, Modrić, Ayodeji…). Na dva mlađa igrača Kek izgleda više računa. Oni su prošli cijele pripreme (Kovačević je na dijelu portugalskih priprema “posuđen” reprezentaciji). Radi se o Čelikoviću i Kovačeviću. Zanimljivost je da je Čeliković, koji je veznjak, te je kao veznjak i debitirao kod Splita na jesen, dobar dio priprema igrao stopera. Dva igrača bila su na probi, a tu probu su i zadovoljila. Radi se o Totiću i Matiću. I dok je Matić redovno igrao pripremne susrete (većinom u veznom redu), Totić je zabilježio tek dva nastupa, i to u prva dva pripremna susreta  protiv Bjelovara i Triglava. Iako imamo tek jednog pravog lijevog beka, Žutu, Kek je kao zamjenu za njega, veću priliku dao Martiću, a čak su i Vešović i Ajayi odigrali po 45 minuta na toj poziciji.

Najveću minutažu iznijelo je 12 igrača od kojih bi 9 od 10 navijača Rijeke složili udarnih 11 (treba imati na umu da je Župarić ozlijeđen, a Kulušuć i Bezjak su se priključili na kraju priprema). U formaciji 4-2-3-1 to izgleda ovako.

Prskalo 514/7 – Ristovski 445/7, Elez 503/7, Šofranac 508/7, Žuta 502/7 – Bradarić 450/6, Mišić 344/5 – Vešović 441/7, Črnic 366/8 (Andrijašević 334/6), Gorgon 553/7 – Gavranović 358/7

Ovo su, ujedno, i jedini igrači koji su zabilježili preko 301 minutu (do ukupnih 720 minuta) na zimskim pripremama. Od 200 do 300 minuta imamo sljedeće igrače: Martić 224/7, Ajayi 257/6 i Matei 266/6. Grupa igrača koja je zabilježila između 101 i 200 minuta je nešto veća i čine ju sljedeći igrači: vratari Nevistić 197/4 i Sluga 109/2, veznjaci Čanađija 134/5, Čeliković 167/3 i Matić 186/6, te ofenzivci, Turčin 125/3 i Kovačević 122/4. Svi ostali igrači zabilježili su manje od 100 minuta na pripremnim susretima. Treba pojasniti i da je Čeliković na dva susreta (122 minute) igrao na stoperu te ga to čini igračem sa trećom najvećom minutažom na toj poziciji na pripremama, dok je minutaža Sluge i Čanađije nešto niža jer su prvi dio priprema bili ozlijeđeni. Simon, iako je imao sitnu minutažu, uspio je i obraniti udarac sa 11 metara. Napadač Ilirije nije “Mali Zeleni”, no Simonu je uspjelo isto ono što i njegovom nekadašnjem treneru, Tomislavu “Deliji” Ivkoviću, koji je Maradoni obranio ne jedan, već čak dva penala. Ne znamo da li se je Simon okladio sa momkom koji je pucao penal. Ispod 100 minuta imaju i neki igrači koji će na proljeće igrati bitne uloge u ekipi Rijeke, a razlog su ozljede (Župarić, 45/1) i kasno priključivanje ekipi (Kulušić, 90/2 i Bezjak bez nastupa).

U svakom slučaju možemo reći da su ovo bile odlično odrađene pripreme, kao i prijelazni rok u kojem ekipa nije oslabljena, a ojačana je na većini “tankih” mjesta, a koje je tek malo poremetila ozljeda Župarića, te trakavica oko Jelavića. Ta dva momenta su determinirala i dva druga dolaska, Kulušića i Bezjaka, no teško se je oteti dojmu da su oni možda, u nastavku prvenstva kada se borimo za Bujol, možda i bolja rješenja. Pitanje koje ostaje visiti u zraku je ono lijevog beka, i dok Žuta svoj posao odrađuje sasvim solidno, uvijek postoji taj ali, pošto njegove zamjene čine Totić, igrač koji je došao iz treće lige, a na pripremama je odigrao tek 77 minuta, desni bek Martić, popularna katica za sve u Kekovoj ekipi, te, možda i najbolja opcija, Vešović, no njegovom prekomandom sa desnog krila na lijevi bek razbija se spona Rista – Vešo koja čini možda i najjači dio naše ekipe. Prije susreta u Osijeku imamo i pitanje Bradarića koji nije nastupio na zadnja dva susreta, a još uvijek riječki navijački puk nije upoznat sa težinom njegove ozljede.

Sportski Direktor Srećko Jurićić, njegov pomoćnik Ivan Mance, pojačani ekipom oko Damira Miškovića, odradili su posao koji Matjažu Keku olakšava borbu za sveti cilj zvan Bujol. Jedina sjena ostaje na samome Savezu, toj korumpiranoj tvorevini u rukama jednog čovjeka poznatog kao “Savjetnik”, a čiji jedini cilj je da prvenstvo ostane u Zagrebu. Razmjere te farse vidjeli smo već i u “kinder-jaje” ždrijebu sudaca koje je proveo novi “Capo” sudaca, Ante Kulušić. To i nisu one reforme o kojima je Damir Mišković pričao, a svi smo se nadali. Ovu Rijeku mogu zaustaviti samo ONI, razne “Cestice”, “Šerifi iz Toplice”, “Dečko iz Gajnica” i “Kulen-gang”. Ipak, vjerujemo, kao što smo i do sad vjerovali, Damiru Miškoviću. Sumnjamo do je on, sa svojim suradnicima, uložio toliko novca i truda, a da sve to padne u vodu zbog povlaštenosti jedne ekipe.

ukupno

golmani

bekovi

stoperi

vezni

off vezni

napad

Komentari

komentari


Related Articles

 Neosvojiva tvrđava

Španjolska povijest prepuna je događaja i povijesnih ličnosti. Danas zemlja na glasu po odličnim nogometašima, kvalitetnom vinu, lijepim ženama, prekrasnim

Uvod kumovao porazu Rijeke

Feyenoord – Rijeka 2:0 (2:0) Rotterdam – Stadion De Kuip. Utakmica 4. kola G skupine UEFA Europa lige. Gledatelja: 35.000.

Nevolje u raju

Tužna je ovo bila prvomajska noć na kišnoj Rujevici. Rijeka je remijem čestitala Dinamu novi naslov prvaka i time dopustila