Vlak u snijegu

18 lis., 2015 by S. Host

Print this article Font size -16+

Nogometaši Rijeke ostvarili su zasluženu pobjedu u Zagrebu, protiv Lokomotive, iako je dobrim dijelom susreta sve nalikovalo na već znani ovosezonski riječki scenarij, gdje kvaliteta, htijenje i nadmoćnost ne bivaju na kraju nagrađeni, jer se često umiješa i (ne)sreća.

Iako nije još ni polovica prvenstva, Rijeka je ovim susretom ušla u seriju utakmica koja će pokazati i odrediti smjer kojim ide riječki brod u olujnim morima HNL-a. A Lokomotiva nije bezazlena momčad, dapače. Njezin bivši trener zamijenio je klupsku za reprezentativnu, kraće, “repkinu” klupu, ekipa je satkana od kvalitetnih mladih igrača, za kojima vlada veliki interes, te ostvaruju redovito senzacionalne transfere, što izlazne, to i ulazne. Hm… da.

Rijeka je istrčala na mekan, ali podnošljiv, i ne odveć blatnjav teren Zagrebovog stadiona (protiv Lokomotive) u formaciji 4-3-3, s isturenim Romanom Bezjakom, što se pokazalo kao pogreška, barem u ovom susretu, gdje je Sreten Ćuk, trener domaćina, na svoju lokomotivu prikačio 11 vagona i u otvaranju utakmice istu ostavio na polaznom peronu, svojoj polovici. Zapeo je tako slovenski napadač među tim vagonima, napajanje je bilo isključeno, hladnoća stiskala, a sunca, u vidu kvalitetne lopte nigdje na vidiku. Bezjak je mogao spoznati sve čari i dogodovštine Ljubana, Pere, Drage i ostalih junaka školske lektire.

U otvaranju utakmice, kako se očekivalo, bijeli, u ovom susretu bordo dresovi, držali su posjed, kuckali po kotačima lokomotive, pregledavali, tražili pukotine, u nekoliko navrata i pronašli iste, ali nedovoljno za miniranje tračnica. A ako nekako Rijeka može primiti gol, ili ako baš hoćemo, omiljen način kako to voli, onda je to nakon ubačaja. Nije bitno kako, iz kornera, skraćenog, prekršaja… samo neka je po zraku i što bliže golu. I bi tako. Bivši igrač Rijeke, koji nikada nije igrao za istu, Zvonko Pamić, ubacio je loptu na nekih pet metara od vrata gostiju… dovoljno za vodstvo domaćina.

Ovo je bio netipičan susret, zapravo takva Rijeka, ponajviše u nastavku susreta. Prva situacija u prilog tome je da Matjaž Kek vrši svoju prvu izmjenu na početku drugog dijela, što dosad nije viđeno. U svlačionici ostaje Jugović, ulazi Balaj, u vrh napada, ali malo ulijevo, da ostavi prostora na desno preorijentiranog Bezjaka. I onda povijest! Vrijedni Maleš, igrač koji ne plijeni pozornost nekim atraktivnim potezom, ali toliko potreban ekipi, čije je zadaća prvenstveno spriječiti nadiranje protivnika prema vlastitom golu, i to redovito čini odlično, opalio je po lopti s nekih 30-tak metara i zabio svoj prvi službeni prvenstveni zgoditak u profesionalnoj karijeri, u 26. godini života. Za Matu zaista vrijedi ona o pravdi, sporosti i dostižnosti.

Nakon izjednačenja, Lokomotiva se napokon pokrenula s perona. Mineri pruge, prije svega Radošević, uz pomoć Močinića, vrebali su i čekali svoj trenutak. Ivan se pobrinuo za tradiciju, ponovo se tresla vratnica, a Radošević je konačno zapalio fitilj, i nikako slučajno nabačenom dugom loptom, savršeno asistirao Leškoviću, koji je iako stoper, fenomenalno reagirao, i zabio za, pokazat će se, pobjedu gostiju.

Velika pobjeda Rijeke, pogotovo za nastavak prvenstva i susrete koji dolaze. Igra i kvaliteta su tu, valja spomenuti da je i sudac Batinić, usprkos bojazni kod riječkih navijača, bio nevidljiv, znači vrlo dobar. Problem može biti u donekle vidljivom nedostatku snage kod Ristovskog i Zute, igrača od kojih uvelike ovisi igra Rijeke, barem od njihovih pozicija. Građenje igre, kada u sredini imamo Radoševića, Maleša i Močinića, je donekle isto problem, pogotovo kod prvo navedenog koji je imao mnogo pogrešaka, no iskupio se navedenom asistencijom, i činjenicom da se ne skriva, da stalno traži loptu i iskazuje veliko htijenje i želju.

Osim tri boda, na Kvarner se bijeli vraćaju i neokrznuti po pitanju kartona, te sada osokoljeni i na broju, kreću u susret, barem, polusezone. Dolazi Dinamo. A Rijeka je na -2 boda. Do nedjelje!

Komentari

komentari

S. Host

More articles by S. Host