Tri poluvremena za pobjedu

20 ožu., 2016 by S. Host

Print this article Font size -16+

Nogometaši Rijeke uvjerljivo su svladali Inter u, po svemu specifičnom susretu, kako na terenu, tako i na tribinama. Za Riječane, nogometaši u žuto-plavim dresovima su nerijetko bili crna mačka, nepremostiva prepreka. Valjda ima nešto u tom imenu, iako tu staje svaka sličnost s klubom iz prijestolnice mode.

Napadačke ambicije gostiju bile u dodatno poljuljane neigranjem njihovog najboljeg igrača i strijelca, Nestorovskog, a rano vodstvo domaćina, kada je već u 15. minuti na semaforu svijetlilo 2-0, nagnalo je trenera gostiju, Toplaka, da misao o pozitivnom rezultatu, u vidu bod(ova), promijeni u spašavanje žive glave, i što manje golova u vlastitoj mreži, koju je dosta slabo čuvao Mrmić, sin mnogo poznatijeg i uspješnijeg oca. Barem zasad.

Dolaskom Gavranovića i Mateja podosta se promijenila filozofija i sustav igre. Rijeka sada nerijetko napada s 4 igrača u liniji, lopta putuje mnogo brže i konkretnije, a tome uvelike doprinosi i Bradarić, koji je podigao razinu svoje igre, pravovremenim ulascima u duele i brzom transformacijom lopte prema napadačkom arsenalu svoje ekipe.

Može se reći da gosti nisu bili dostojan protivnik, no, za to je zaslužna Rijeka, koja je u svakom segmentu gospodarila terenom, i ono što raduje, nije pala nakon 60. minute, što je do sada bio nerijetko slučaj. Dapače, u ovoj utakmici tempo je dodatno podignut u tom dijelu.

Rijeka napokon obiluje raznovrsnom napadačkom snagom. Napadačima postizanje golova i je u opisu posla, atraktivni potezi dižu publiku na noge, i nerijetko su oni i ljubimci navijača. No, jedan igrač se polako uzdiže, reklo bi se iz sjene, sada već standardno jedan od najboljih, Miral Samardžić. Stoper Riječana postaje istinski vođa ove ekipe na terenu, produžena ruka trenera. Igrač koji ne preza ni podviknut na suigrača, motivirati, rasporediti… Još kada postigne onakav pogodak, nogom, ne glavom, što je karakteristika stopera, na asistenciju svoga para iz zadnje linije, Mitrovića, može ponijeti epitet najboljeg od najboljih u ovom susretu.

Nogometna utakmica traje 90 minuta, podijeljeno na dva dijela, po 45. No jučer je odigrano i treće poluvrijeme, možda i mrvicu bolje od ova dva, inače odlična. Navijanje nije prestajalo, ljudi se nisu dali s tribine. Igrači, otuširani i u civilu, vratili su se na travnjak svjedočiti neizmjernoj ljubavi. Imali su privilegiju osjetiti dašak atmosfere sa stare Kantride, bezuvjetnu ljubav, virus i ludilo zvan Rijeka.

Gosti nisu mega momčad koja bi izazvala euforiju zbog pobijede nad njima. U ovom susretu dogodio se “klik”, ekipa je igrala kako navijači žele i očekuju. Svakako treba uzeti u obzir i neprirodno stanje na tribinama, okruženje koje je svima novo, međusobna odvojenost navijača… Stvari se polako popravljaju, jučer se čak i navijalo preko dvije tribine, istoka i zapada, te ta homogenizacija svih navijača, bez obzira u kojem su sektoru je najveća dobit.

Jer “Forza Rijeka” nek zaori se, “Forza Rijeka” i kad ne ide, “Forza Rijeka”, i zapamti to, Armada ludilo.

Komentari

komentari

S. Host

More articles by S. Host