Guši

Guši

Navijači Rijeke već danima gledaju jedni u druge i nerjetko se pitajući da li su zaista oni budni ili samo sanjaju ove predivne dane u kojima je njihov klub ostvario sve ono što su godinama, desetljećima sanjali i priželjkivali. Baci se pogled na naslovnu stranicu Novog Lista na kojoj piše RIJEKA PRVAK, i onda krene navala “alergije” koja je toliko česta i posebice agresivna ovih posljednjih dana svibnja o kojemu smo već pisali. Da istina je to, koja će doći do aktivnih stanica mozga tek za nekoliko mjeseci. Još nismo svjesni i ne vjerujemo svojim očima.

Međutim, ukoliko tražimo potvrdu i nešto što će nas uvjeriti da je sve to java i zbilja, onda samo moramo krenuti u bespuća interneta ali i televizije te pogledati sav taj jal i manijakalnu ljubomoru raznoraznih “novinara” ali i komentatora diljem lijepe naše. Dok je mnogima Rijeka napravila nešto posebno na čemu u najmanju ruku valja čestitati ako ne i diviti se, ima i velika većina onih kojima su ova zbivanja u posljednjim danima “četnički pir” ili “srpska proslava” više manje, kako oni kažu; “umjetnog kluba”. Da, više manje je jasno od kuda pušu vjetrovi i sve više postajemo sigurni da je internet stigao i do krških krajeva padina Mosora i Biokova. Međutim, ne možemo se oteti dojmu da se velika većina hrvatskih medija priklonila, doduše, u nešto blažem obliku, natjecanju u blaćenju i pokušaju destabilizacije našega kluba, odnosno prvaka države i osvajača kupa. Umjesto glorificiranja i slave novom prvaku, samo dva dana nakon osvajanja dvostruke krune, mi od mainstream medija više manje čitamo o “raspadu prvaka”, “rasprodaji”, čitamo o tome da Rijeka više “nema love” i da Riječane i sve ostale navijače bijelih treba biti sram jer su na fešti na Korzu pjevali protiv Dinama.

Zanimljivo je kako te i takve “vijesti” i natpisi na portalima te novinama stižu od iste struje, one koja se ujedinila u borbi protiv “zla”. Da, nekad je “zlo” bio Zdravko Mamić i njegov Dinamo, a sada se u njihovim glavama to “zlo” preselilo u zaljev. I možda je to najveća potvrda da ovo sve ne sanjamo, jer je upravo uspjeh Rijeke uspio ponovno pobratimiti dva ljuta i mrska rivala, “modrog” i “bilog” državnog projekta. Ako ne klubove, onda barem njihove kibice. Sada im je Rijeka postala “zlo” i sada im je Rijeka kriva za sve vlastite neuspjehe. Kada uspijete natjerati navijače Hajduka da svim srcem navijaju za Dinamo te da rađe zazivaju novih deset godina vladavine Zdravka Mamića od ponovnog naslova Rijeke, onda znate da ste napravili veliku stvar. U biti, Rijeka je samo pokazala i dokazala da su oni uvijek bili “jedno tilo i jedna duša”, drugih boja i naziva.

Nakačili se, a bome i zapalili mediji po pitanju provokacija mladog nogometaša Rijeke na račun najboljeg ali i najsmješnijeg nogometaša lige. Da bi bio najbolji nogometaš potrebna ti je samo vještina, a da bi bio čovjek, potrebne su mnoge druge kvalitete. Soudani je zaista strašan nogometaš, plemenitog kova, međutim svojim ponašanjem je dokazao da je malen čovjek odvratnih manira. Da li se ugledao na klub za koji igra ili gazdu koji mu isplaćuje basnoslovnu plaću, nije poznato, ali je jasno da svojim gestikulacijama, glumom, prljavošću u igri, te provokacijama ne spada u red onih koji ovaj sport čine gospodskim. Od simulacija do gaženja, sve pod blagoslovom “ljudi u crnom”. Zaista, možda ne doliči mladom sportašu iz Rijeke da javno vrijeđa svog “kolegu” ali taj dečko nije učinio ništa što nismo čuli i vidjeli od puno i previše igrača i funkcionera dva kluba bratska te njihovih šefova prema našemu klubu, ali i medija koji ih protektiraju.

Ono što se negdje prikazuje kao “dišpet” ili ono što se opravdava pridjevom “fakin”, Rijeci je to uvreda i bahato ponašanje. Rijeka je trpjela omalovažavanja, trpjela je uvrede i podsmjehe, trpjela je vrijeđanja na nacionalnim razinama, na obiteljskoj i tko zna sve kojoj osnovi, ali je pobijedila i nije plakala. Kada su Riječani masovno prozivani “četnicima” onda su navijači i mediji prednjačili u hvalospjevima publici. Kada su se po Riječanima bacali “kolci, lanci i bokseri” onda su to bili iskazi ljubavi prema “svetinji” i privrženost klubu. Ali neka, opet nam je sve to jasno na neki način. Razumijemo ljutnju dva kluba i njihovih navijača jer se Rijeka usudila dirnuti tamo gdje nitko nije godinama. A istu stvar danas-sutra čeka Osijek, Istru ili svakoga ‘ko se drzne biti bolji, uspješniji, kvalitetniji.

3EwJAtC

Eto Rijeka je, kako kaže nacionalna televizija, “nažalost” osvojila naslov prvaka i Kup. Kulturu se ne može kupiti niti naučiti, ona je ukorjenjena u genetskom kodu i stvar je odgoja i okruženja. Istu ne posjeduje ni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza koji se nije udostojio Rijeci pružiti niti ruku, a kamoli trofeje za najbolju momčad. Očito je smatrao da momčad koja nije Dinamo nije ni zaslužila njegovu pozornost. Kaže da ima važnijeg posla. Upravo je to najveća uvreda, ogromna pljuska ne samo riječkom već i hrvatskom nogometu. To je veći “zločin” od svih uvreda Rijekinog juniora ili reakcije Vešotove djevojke, od sutra supruge.

Rijeku respektiraju oni koji poznaju nogomet i oni koji znaju što je rad, trud, ljubav i predanost. Ostala, velika većina jalnih ljudi sipa natpise iz kojih se iščitava mržnja, ljubomora i zavist prema uspjehu “nebitnog kluba sa Kvarnera”. Svima njima od srca preporučamo “Ventolin” pumpicu. Djeluje istovremeno i smanjuje gušenje ali nije trajni lijek. Za dugu terapiju preporučamo “Klečalin forte”, ukoliko ga još ima u zalihama. Kažu da je vrlo tražen. Za ostale nuspojave obratite se liječniku tj. psihijatru.

Komentari

komentari


Related Articles

“Močo” spreman na sve izazove

Vijest u riječkim sportskim, a posebice nogometnim krugovima, odjeknula je poput bombe. Ivan Močinić putuje u Brazil na Svjetsko prvenstvo!

Bombe za bunker

Ima onaj vic o Muji kada je otišao u apoteku. Vulgaran je kao što ponekad i sam život znade biti.

Spektakl na Kantridi: predstavljanje nove kvarnerske ljepotice uz treću sreću u Supervažu?

U petak s početkom od 20:30 sati, utakmicom Superkupa nogometaši Rijeke otvaraju novu sezonu protiv Dinama. Nakon sjajnih uspjeha u prošloj sezoni, bijeli imaju